POLJSKA — Pročelnik Zbora za nauk vjere, njemački Kardinal Gerhard Müller, posjetio je Poljsku 19. travnja radi konferencije upriličene u čast devedesetoga rođendana Pape Emeritusa Benedikta XVI.

Tema konferencije je bila “Koncept države u nauku Kardinala Josepha Ratzingera – Benedikta XVI.”

Portal Aleteia je razgovarao s prefektom Kongregacije za nauk vjere u uredu Poljske biskupske konferencije. Kardinal Müller odgovorio je na nekoliko pitanja ekskluzivno za čitatelje Aleteie, o različitim temama, od Međugorja do pobudnice Amoris Laetitia, te mučenika današnjih dana, radiklanog islama i religijske slobode.

Konrad Sawicki: Susrećemo se ovdje u Poljskoj. Mnogi katolici, ovdje i diljem Europe, gaje velika očekivanja za našu zemlju. Vjeruje li Vaša uzoritost kako Poljska ima posebno poslanje koje treba ispuniti?

Kardinal Müller: Europa nije tek zbir nacija i država. Europa ima dušu koja izvire iz kršćanstva. Unutar Europe postoje posebni narodi koji imaju svoju jedinstvenu povijest, jedinstvenu kulturu, jedinstvene načine, te moramo time donositi i prikladne zaključke.

Poljska je imala prvi demokratski ustav u Europi, usvojen još davne 1791. godine. Ipak, Poljska sudbina je bila neprestano na udaru, bila je podijeljena i kao država i kao nacija, te je patila od ruku bivših imperijalnih država. Poljska je sačuvala svoj identitet zahvaljujući katoličkoj vjeri, i to je ono što Poljska mora uzeti iz svoje prošlosti i donijeti zajedničkoj budućnosti Europe. Moramo hoditi zajedničkim putem kako bi svaka nacija mogla dati tom hodu nešto svoje, jedinstveno.

Činjenica da je Poljska, kao nacija, ujedinjena u katoličkoj vjeri, te da zadržava svoje korijene i vrijednosti, vjerujem, također je bitna i za druge dijelove Europe u kojima dominira sekularizam i bezbožni život okovan materijalizmom.

Glas Poljske kaže: “Ne, mi imamo veće razumijevanje značenja ljudskog života. Vidimo to u molitvi, kako je uzvišeno biti ljudsko biće, biti Božje dijete.” To nas dovodi do slobode, do građanskih sloboda te i do naših osobnih kao ljudskih bića.

Mislim kako je nužno da mi u Europi prepoznamo sebe kao zajednicu nacija. Ne, kao što je ranije bio slučaj, kada su pojedine države vidjele sebe kao utjelovljenje moći i htjele se širiti na štetu drugih. Mi smo kulturalno društvo, naša kultura ima svoje korijenje u kršćanskoj religiji.

Drugo moje pitanje tiče se Međugorja. Vatikansko povjerenstvo je završilo svoj rad, a Papin posebni izaslanik, nadbiskup Henryk Hoser, započeo je svoju misiju. Mnogi vjernici stoga očekuju da odluka o vjerodostojnosti ukazanja bude uskoro donesena. Je li ovo očekivanje opravdano?

Kardinal Müller: Na jednoj strani, u Međugorju imamo niz pastoralnih inicijativa. Samo je jedino ispravno da ljudi, gdje god se oni nalaze, pristupaju sakramentu pokore i pomirenja, primaju svetu pričest i razmatraju svoj životni put u svjetlu vjere, primjerice, kada se odlučuje o pozivu na brak ili život u celibatu, kao svećenici ili muški i ženski redovnici.

Na drugoj strani, to iskustvo nam ne govori ništa o navodnim ukazanjima i porukama. Crkva ima pravo, u bilo koje vrijeme, reći jesu li ta ukazanja priznata ili ne, jesu li nadnaravna ili su pak ljudska mašta, ili subjektivne vizije, neko subjektivno religijsko iskustvo.

Čak i da Crkva prizna taj fenomen kao nadnaravni, kršćanin nije obvezatan vjerovati u te objave niti ih doživljavati kao dio vjere koji vodi spasenju. Kršćani nemaju obvezu priznavati ih. Svaki pojedini kršćanin ostaje slobodan. Isus Krist je temelj Spasenja svih nas i to je pravilo i mjera naše vjere.

Navodna ukazanja koja se događaju u Međugorju privatne su objave, i one nisu isključene kao nešto bitno, no one nemaju status niti značenje prave Božje objave, onoga što je istina i spasenje. Isus Krist nam dolazi u životu Crkve; On je prisutan u sakramentima, i stoga vjernici ne bi trebali polagati niti pridavati prevelik značaj mogućim objašnjenima privatnih objava u Crkvi. To je stoga jer istina Objave ne ovisi o potonjim fenomenima i vizijama koje eventualno slijede.

Mi, kao Zbor za nauk vjere, naglašavamo, je li to bio nadnaravni fenomen. Ili jest ili nije izvjesno je li nadnaravni fenomen. To je preporuka Kongregacije za nauk vjere ponuđena Papi. Papa, kao vrhovni poglavar, donosi odluke o tome jesu li ti fenomeni autentični ili ne. Nije riječ o tome da posebno povjerenstvo ili Kongregacija za nauk vjere mogu potvrditi ili zanijekati nadnaravni karakter fenomena, mi smo oni koji samo dajemo preporuku.

Nije prikladno, vjerujem, nuditi dojam kako je povjerenstvo ili Kongregacija donijelo konačnu odluku. To će se tek vidjeti.

Drugo pitanje koje bih Vam želio postaviti tiče se prijepora u Crkvi nakon što je prije godinu dana objavljena apostolska pobudnica Amoris Laetitia. Gledate li Vi, Vaša uzoritosti, na tu raspravu kao na nešto plodonosno ili nešto što može biti razorno?

Kardinal Müller: Prava nakana apostolske pobudnice Amoris Laetitia bila je staviti u središte potpunu i cjelovitu biblijsku poruku koja se tiče braka kao sakramenta i načina života. Također, cilj joj je bio uzeti u obzir one, koji su poradi različitih okolnosti, na tom putu posustali ili zapali u teškoće, tako da ne bi ispalo kako kažemo: “Evo ovdje su oni koji sve čine kako treba, dok ovi drugi nisu dio nas.”

Želimo da svatko hodi putem Kristovih sljedbenika, mi im na tom putu želimo pomagati kako bi se taj put shvatio i mogao provesti u život.
U tom smislu, svaka rasprava ili tvrdnja je dobra. No, tu ima i jedan negativni vidik. Naime, rasprava je glede samo jednog problema, dok su svi drugi ključni ili glavni njezini dijelovi jedva dotaknuti. Time se stvara mali razdor i zabrinutost kad se čuje pitanje: “Što mislite o svetoj pričesti za rastavljene koji žive u nesakramentalnim zajednicama?”
Tomu problemu može se pristupiti samo sa zrenika punine nauka Crkve. Papa nije, niti će, niti može izmijeniti Objavu. Neki tvrde kako je Papa izmijenio osnove moralnog nauka Crkve, te relativizirao sakrament svetog braka. To on ne bi učinio niti to može.

Moje četvrto pitanje je vezano uz današnje kršćanske mučenike, primjerice u Siriji, Egiptu ili čak i Francuskoj. Drugi Vatikanski Sabor nas potiče da čitamo znakove vremena i tumačimo ih u njihovom trenutačnom kontekstu. Što nam onda ovaj signum temporis – novi mučenici – poručuju danas?

Kardinal Müller: Postoji shvaćanje kako su mučenici živjeli samo u drevnim rimskim vremenima. Kada razmišljamo o mučenicima u sadašnjoj povijesti, uglavnom je riječ o onima koji su živjeli u dvadesetom stoljeću i u zemljama poput Njemačke, Sovjetskog Saveza i Sovjetskog bloka.

Sada se ponovno javlja ta velika prijetnja poradi radikalnog islamizma. Islamske države moraju zauzeti stav poštivajući vjerske slobode i slobodu ljudske savjesti. Nitko ne smije reći: “Ja dolazim od Boga i ja odlučujem o tvome životu.” Svatko od nas mora odlučiti u svojoj savjesti hoće li ili ne želi ostati postojan u vjeri.

To je ono što moramo naučiti, također i u zapadnom svijetu koji ugrožava slobodu savjesti, primjerice kada je osoba prisiljena sudjelovati u pobačaju kako bi se držala zakona. To je također jedna vrsta progona kršćana jer je to najveće kršenje slobode savjesti. Moramo ponovno naučiti, i u zapadnim zemljama, u sekularnim državama, što znači sloboda religije i vjere.

Ne možemo biti nadobudno isprovocirani islamistima, jer ni mi sami ne priznajemo do kraja religijsku slobodu i pravo na ispovijed vjere. To je upravo čitanje znakova vremena: Crkva je zagovarateljica neograničenih ljudskih prava i sveukupnog ljudskog dostojanstva, kao i dostojanstva svih ljudi. Mi branimo ne samo vjernike Katoličke Crkve ili ostalih kršćanskih Crkava, nego branimo i svaku pojedinu osobu.

Zadnje moje pitanje tiče se teologije oslobođenja, budući mi je poznato kako je Vaša uzoritost zainteresirana za to. Neki katolici pokazuju prilično suzdržan pristup tomu. Što je u osnovi teologija oslobođenja i što se može naučiti od teologa koji je zagovaraju?

Kardinal Müller: Početno stajalište teologije oslobođenja je: “Kako mogu razmišljati o Božanskoj ljubavi u svjetlu posvemašnjeg siromaštva i očevidne nepravde koja postoji u svijetu, u Južnoj i Središnjoj Americi, u zajednicama koje su uglavnom katoličke? Zašto katolička vjera ne pomogne razvoju društvene jednakosti i dostojanstva svakoga ljudskog bića?”

Ovdje, u Crkvi, mi nudimo odgovor koji nije ni nalik onomu što ga nude komunisti. Oni su rekli: “Sve će postati bolje u svijetu,” a nakon tih obećanja uslijedio je doslovce pakao na zemlji. Mi, s naše strane, kažemo: “S pomoću Boga sve postaje bolje.” Istodobno, pozvani smo pretpostaviti odgovornost za ovaj svijet, uključiti se i koristiti svoj razum kako bismo skrbili o obrazovanju, hrani, kućanstvu, poslu, sve s ciljem dobrog i pozitivnoga društvenog razvoja.

Mi imamo katolički društveni nauk sa svojim principima poštivanja ljudske osobe, supsidijarnosti i solidarnosti. Imamo te fundamentalne principe i želimo se stoga uključiti, kao Crkva i kao kršćani, kako bi se i društvo moglo dobro razvijati. Ipak, ne u materijalističkom smislu. Vremenito je put prema nadvremenskom, prema vječnosti. Ovo je zajedništvo puta i pomoći. Crkva je Put i Pomoć. On je Istina i Život.

Za nas, članove Katoličke Crkve, nema protuslovlja između onoga i ovoga svijeta, između materijalnog i duhovnog. Za nas je ovo zajedništvo u Kristu. Bog je postao čovjek. Krist je Bogočovjek. Stoga su ljudsko i božansko sjedinjeni u Kristu.

Nadbiskup Oscar Romero tu je savršen primjer, uzor. Mi smo, kao Kongregacija, proučavali sve njegove knjige, sve zapise i izjave tijekom procesa beatifikacije. Ja sam ih čitao na španjolskom kako bih proučavao njihov nauk. Na osovu toga smo izdali nihil obstat, dozvolu koja potvrđuje kako nema ništa što bi priječilo da se Romero uzdigne na slavu oltara.

Moramo imati na umu kako je ovaj način razmišljanja snažno uvjetovan Drugim Vatikanskim Saborom, naukom koji se tiče veze imeđu Crkve i sadašnjeg svijeta. To je razlog za našu vjernost. Ne samo predanost učiniti ovaj svijet boljim u materijalnom smislu, nego i obveza sačuvati ljudsko dostojanstvo kao kamen temeljac. Štoviše, to je Božja obveza nama. Moramo se sjetiti patnje i Muke na križu Isusa Krista, koju je podnio za nas i za ovaj svijet. Njegovo Uskrsnuće nudi nam nadu u stvaranje boljeg svijeta, onoga u kojem djeca imaju dobro obrazovanje, gdje postoje prilike za razvoj te gdje se ide k ostvarenju karizmi i talenata pojedinca… Moramo uvijek imati pred sobom konačan obzor: naš Bog, Stvoritelj ovog svijeta.

aleteia.org/ekskluzivno za portal medjugorje-info.com preveo i priredio fra Tomislav Pervan. Dozvola za objavu prijevoda teksta vrijedi jedino i isključivo za portal medjugorje-info.com

Puoi pagare la donazione sul conto PayPal del portale di medjugorje-info.com

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 1.3.2021.
01. Marzo 2021.
I cookie rendono più facile per noi fornirti i nostri servizi. Con l'utilizzo dei nostri servizi ci autorizzi a utilizzare i cookie.