P. Arek Krasicki: U pustinji događa se ljubav

"Ti poznaješ svoju pustinju. To su nesređene grješne situacije, nezacijeljene rane nakon grijeha koje utječu na tebe i na druge. Često misliš da u tvojoj pustinji život se ne može vratiti. Klonu ti ruke i klecaju koljena. Plaši te istina o tebi. Razmišljaš o svojim relacijama s drugima. I tu također sve je uvenulo i život je nestao, ali ne za Boga. Isus se bori za tebe u pustinjskim mjestima", poručuje p. Arek Krasicki.

O pustinji u kojoj se događa ljubav na temelju Evanđelja promišlja doc. dr. sc. p. Arkadiusz Krasicki, CSSp, profesor na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

U pustinji događa se ljubav (Mk 1,12-15)

Nakon Isusova krštenja o kojem nas izvještava evanđelist Marko, izgledalo je da će sve krenuti po planu i da će Isus nakon izgovorenih Očevih riječi o ljubavi prema njemu krenuti ozdravljati i širiti Božje kraljevstvo. Međutim, Isus odlazi u pustinju. Tu nema nikoga osim nekoliko životinja. Svugdje stijene i pijesak. Čovjek nije stvoren za izolaciju, ali Duh Sveti doslovce istjeruje Isusa u pustinju. On mu nije rekao: „Gospodine Isuse, pozivam te sada na četrdeset dana izleta kroz pustinju“. Duh prisiljava Isusa. Isus zna da započinje njegovo vrijeme. On kreće s ljubavlju. Duh Sveti je ljubav. Najvažnije i najmanje stvari ne mogu se riješiti bez ljubavi. Sve što je izgubljeno i uništeno ne može se popraviti bez ljubavi.

U pustinji nema života, ali Isus upravo tu ide. To je posebna pustinja. Za nas pustinja ne predstavlja više život. Tu je sve uništeno. Tu gdje je pustinja prije je bio rajski vrt, ali đavao, otac laži, uništio je sve. Međutim, samo Bog može oživiti pustinju. Zato prorok Izaija poput trube viče na sav glas: „Nek’ se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, nek’ ljiljan procvjeta.“ Tu gdje je bila pustinja, šiknuti će voda. Za Boga ne postoji problem vratiti pustinju u njezino prvobitno stanje – u raj! Mi često razmišljamo da to nije moguće jer u pustinji više nema života, ali Bog gleda drugačijim očima. Za njega ne postoji izgubljena prilika ili mrtvilo.

Bog Otac, u sili Duha Svetoga, šalje svojega Sina kako bi on učinio od pustinje rajski vrt. Mi smo izašli iz raja zbog Starog Adama, ali došao je Novi Adam koji sve vraća. Isus umjesto tebe i mene bori se s đavlom. Nama klonu ruke, slabi smo, bojimo se svega i svačega (Iz 35, 3-4). Marko ne opisuje koje su bile Isusove kušnje. On samo kaže da je Isus pobijedio đavla. Sotona nema zadnju riječ. Svi demoni zajedno su ništa prema Božjoj pobjedi. Đavao poput ubojice navezan je na mjesto svojeg prvog zločina. Čini se kao da je on u blizini mjesta gdje je bio raj i ne dozvoljava ni da u mislima uđeš u raj. „Nisi dostojan, grješan si. Postoje bolji ljudi nego što si ti.“ U pustinji dogodila se borba za tebe i za raj koji ti je Isus otvorio. Međutim, Isus otkriva svoju brigu za tebe. Bori se za tebe i raj. U svakom iskušenju možeš pobijediti s Isusom jer ti on čuva glavu u boju (Ps 140). Isusova borba s đavlom brzo završava. On ne gubi vrijeme jer želi ispraviti sve ono što je grijeh uništio. On se borio kroz 40 dana, ali to ne znači da nije mogao prije nadvladati đavla. Broj 40 označava puninu iskušenja, puninu borbe. Isus se bori za tvoje spasenje i raj.

U pustinji Novi Adam traži svoju Zaručnicu. Kao što je Stari Adam tražio Evu, tako sada Isus traži svoju Zaručnicu – tebe – Crkvu. Ključ se zaručništva skriva u pozivu na obraćenje. „Obratite se i vjerujete Evanđelju“ je zaručnički poziv. U obraćenje možeš ući jedino po ljubavi. Isus kronološki vraća sve što je izgubio Adam.

Ti poznaješ svoju pustinju. To su nesređene grješne situacije, nezacijeljene rane nakon grijeha koje utječu na tebe i na druge. Često misliš da u tvojoj pustinji život se ne može vratiti. Klonu ti ruke i klecaju koljena. Plaši te istina o tebi. Razmišljaš o svojim relacijama s drugima. I tu također sve je uvenulo i život je nestao, ali ne za Boga. Isus se bori za tebe u pustinjskim mjestima. On te vodi dolinom smrti kako bi ti sačuvao život. Tvoja pustinjska dolina smrti je ustvari za tebe mjesto spasenja jer iznad tebe su visoke planine i neprijatelj te ne vidi. Sam Bog ti čuva živu glavu. Tu gdje sada nema života, uskoro će se pojaviti život. Šiknuti će voda. Nadalje, kod Marka piše da dok je bio Isus u pustinji, anđeli mu posluživaše. I ti imaš svojega anđela koji brine da ne padneš u grijeh i da iznova ne uništiš život. U najgorem iskustvu tvoj te anđeo tješi kao što se to dogodilo s Isusom u maslinovom vrtu.

Ponekad ćeš čekati dosta vremena jer liječenje zahtjeva poseban plan, treba vremena. Korizma je vrijeme udaraca u našu oholost. Nama se čini da mi svim upravljamo, ali to Bog odlučuje kada se ispunjava vrijeme. Pusti upravljač iz svojih ruku, daj ga Bogu. Svi naši problemi započinju zbog naše oholosti. U svojoj pustinji nauči se pouzdanju u Boga. Proces revitalizacije već je započeo. Tu u tvojoj pustinji događa se istinita ljubav. Trebaš strpljenja da je otkriješ.

U pustinji događa se ljubav
(Mk 1,12-15)

Nakon Isusova krštenja o kojem nas izvještava evanđelist Marko, izgledalo je...

Objavljuje Pater Arek Krasicki u Subota, 20. veljače 2021.
Tagged under