DEVETNICA SLUGI BOŽJEMU O. ANTI GABRIĆU – peti dan

Iz knjige Životni put jednog misionara ( Juraj Gusić, DI )

Braća Mongol i Ćuto

Slučajno sam ih susreo, ako u našem životu ima išta slučajno. Susreo sam ih u malom seoskom dućanu.

Na povratku iz sela Kente pokvario mi se bicikl. Uhvatila me noć, i to zimska noć, kad i tu u Bengaliji zna zahladiti. Ove godine temperatura je bila + 10 °C.

To je ovdje prava zima i sirotinja dršće u svojim lakim odijelima.

Tu je Šubašev dućan.

To je zapravo koliba, s južne je strane verandica prekrivena suhim palminim lišćem.

Uza zid su dvije klupe, a na zidu dvije ili tri police. Sva roba u Subaševu »supermarketu« vrijedi oko 10 dolara.

No on ima nešto što drugi nemaju: on može pripraviti i čaj!

Koliko čaja ima u toj smjesi, to nemojte mene pitati, nego jednom dođite i sami kušajte!

Eto, u tom malom dućanu susreo sam te zimske noći dva mala brata: Mongola i Ćutu.

Jedan je drugome do uha. Drhtali su u jednom kutu.

Na njima su tek hlačice i poderane košuljice. Majka im je umrla od ospica, otac je ostao sam s njima.

Nema ništa osim male kolibe. Ali ima ova dva dragulja Mongola i Ćutu.

I oni ih voli očinskom i majčinskom ljubavlju.

On im je sve, a i oni su njemu sve, reče mi dućandžija Šubaš.

Otac čitav dan radi. Kući se vrati navečer, kupi nešto riže, skuha je i to im je jedini obrok u danu.

Šuboš od svojeg siromaštva nešto doda pa eto ide nekako.

A i ja sam dodao nekoliko lijepih keksa i čaj.

U dućanu je bilo nekoliko prijatelja pa su me ponudili čajem. Uzeo sam šalicu i dao sam je Mongolu. Dao sam mu je uz blagoslov.

Ljudi gledaju... »Pa zar vi nećete piti?« Odgovorio sam im: »Slađi će biti njima. Isus nas ovako uči ljubiti i uz čašicu čaja!«

»E to je prava vjera!
Divna je vaša vjera!«

Isus nas tako uči, no i mali Mongol dao nam je svima krasnu pouku.

Uz onaj svoj divni djetinji smiješak i radost dade čašicu čaja svojem malom bratu Ćutu.

I čaj postade još slađi zaslađen slatkom i toplom bratskom ljubavlju.

I potom mali Ćutu zaspa u naručju svojeg brata Mongola.

Mora da je sanjao o majčinskoj ljubavi, mora da je osjetio toplinu njezina srca i poljupca.

Ja sam zamolio Šubaša da sa mnom dođe u misijsku postaju, pa sam po njemu poslao topla odijelca za ta dva mala brata i odijelo za njihova oca Gopala.

I zahvalio sam se Isusu na ovom »slučajnom« susretu s dvojicom njegovih malih prijatelja i na prilici da učinim nešto dobra s darovima koje sam od vas primio.

Hvala vam od srca!
Vaš o. Ante
Maria Polli, veljača 1983.