Neistine u medijima: Evo što je Papa doista rekao o molitvi Očenaš

Pažnju javnosti izazvao je intervju pape Franje i poznatog teologa i zatvorskog kapelana oca Marca Pozze objavljen u najnovijoj Papinoj knjizi-intervjuu Oče naš o značenju i smislu te najpoznatije molitve, a koji je nastao prije emitiranja programa Oče naš za TV postaju TV2000.

O ovoj temi medijima se obratila nakladna kuća Verbum koja je odgovorila na neistine koje su se pojavile u medijima, piše Narod.hr.

“Kako je nakladna kuća Verbum izdavač hrvatskoga izdanja knjige Oče naš te s obzirom na zanimanje javnosti, odlučili smo svim medijima ponuditi mogućnost da objave dio teksta iz knjige koji se odnosi na zaziv „I ne uvedi nas u napast“, ističu iz Verbuma, a njihovo priopćenje prenosimo u nastavku.

I NE UVEDI NAS U NAPAST

Očaj je napast. Tako dolazimo do pretposljednjega zaziva, „ne uvedi nas u napast“. Prijatelji, od kojih su neki vjernici, a drugi nisu, svako me malo pitaju: „Don Marco, može li nas Bog uvesti u napast?“ Ovaj zaziv rado čitam ovako: „Budući da me Sotona napastuje, pomozi mi da ne upadnem u spletke njegova zavođenja.“ Ne mogu vjerovati da bi me Bog
napastovao.

Ovdje se radi o ne baš točnu prijevodu. Naime, ako otvorimo posljednje izdanje Evanđelja koje je priredila Talijanska biskupska konferencija, ondje čitamo: „ne napusti nas u napasti“ (Lk 11,4; Mt 6,14). I Francuzi su zamijenili tekst prijevodom koji znači: „Ne dopusti mi da padnem u napast.“ Ja padam, a ne da me on baca u napast pa da onda vidi kako sam pao. Otac to ne čini, otac pomaže odmah ustati. U napast nas uvodi Sotona, to je njegov zanat. Smisao je naše molitve: „Kada me Sotona uvodi u napast, ti mi, molim te, pruži ruku, daj mi svoju ruku.“ Kao na slici gdje Isus pruža ruku Petru koji ga zaziva: „Gospodine, spasi me, utapam se, pruži mi ruku!“ (usp. Mt 14,30).

U našoj zatvorskoj župi najveća napast kojom nam Sotona svakoga jutra nastoji zavesti srce jest šaputanje: „Ma pustite, ionako se ništa ne će promijeniti, sve je to gubljenje vremena.“ Očajavati za mene znači nemati više pogled usmjeren na Kristovo lice.

On je nada, on je sidro.

No istina je i da, kada sam napastovan, postajem svjestan u srcu koliku mi je milost Bog dao: možda je ne bih uočio da nisam bio napastovan. U mojemu mjestu uvijek kažu da se nitko ne smije hvastati da je čist ako nikada nije bio napastovan.

Istina, to je lijepo rečeno.

Donosimo Vam i popratni tekst o knjizi:

Nepune dvije godine nakon objavljivanja knjige Božje je ime Milosrđe objavljena je nova jedinstvena knjiga-intervju pape Franje pod naslovom Oče naš, u kojoj Papa tumači riječi i smisao najdraže kršćanske molitve koju je sam Isus naučio moliti svoje učenike.

Očenaš je molitva u kojoj su sadržane sve druge molitve, molitva koju je sâm Isus Krist naučio svoje učenike kao odgovor na njihov zahtjev: „Nauči nas moliti.“ U ovoj dragocjenoj knjizi papa Franjo jednostavnim i svima razumljivim jezikom objašnjava molitvu Očenaša odgovarajući na pitanja što mu ih postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan. Ovaj otvoreni i prisni razgovor te brojna konkretna pitanja upućena Papi omogućuju svima dublji pogled na dobro poznatu molitvu te njezino sveobuhvatno razumijevanje i primjenu na svakodnevicu svakoga čovjeka. Tumačeći pažljivo i redak po redak molitvu Očenaša papa Franjo povezuje pojedine zazive molitve sa stvarnim životom te iznosi brojne zgode koje je doživio kao svećenik i kardinal u Buenos Airesu, ali iznoseći i nemire i nade muškaraca i žena današnjice. Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva Očenaš postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti.

Fra Ante Vučković: Postmoderno je što papa ne citira teologe već preko zatvorskog kapelana ima za sugovornike zatvorenike i zločince

O ovoj temi za Laudato.hr nedavno je govorio fra Ante Vučković, predsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira.

Fra Ante je objasnio kako je u Hrvatskoj ‘izričaj ‘ne uvedi nas u napast’ vrlo dvosmislen i upitan u smislu da velik dio vjernika to doživljava kao da bi nas Bog vodio u napast, a francuski prijevod i Papa sugeriraju da je riječ o nečemu drugom:

– U hrvatskome to bi značilo otprilike ovako: “ne dopusti da budemo uvedeni u napast, ne dopusti da budemo izloženi napasti, ne dopusti da padnemo u napast.” U svakom slučaju, riječ je o nebeskom Ocu koji hoće zaštititi čovjeka ako je u napasti te Papina promišljanja daju dobar povod da se u Hrvatskoj promisli o dosadašnjem prijevodu tog dijela Očenaša – istaknuo je fra Ante Vučković.

Fra Ante smatra kako bi neka promišljanja pape Franje u knjizi mogla izazvati rasprave:

– Papa ima jak izričaj koji ne bismo očekivali, a to je da tumači kako je Bog onaj koji ne može bez čovjeka i nas. To je, za razliku od grčko-kršćanskoga shvaćanja Boga – koji je suveren, koji postoji neovisno o nama i koji stvara samo iz ljubavi, drukčiji naglasak koji će vjerojatno otvoriti i neke rasprave – rekao je fra Ante Vučković.

Dodao je kako mu se čini “postmoderno to što Papa ne ‘uzima’ teologe niti ih citira, već preko zatvorskog kapelana ima za sugovornike zatvorenike i zločince.”

– Oni su mu pozadina na kojoj možda jasnije vidi što je nebeski Otac i što On znači, ali kada se ljude koji su na rubu, a neki čak i izvan ruba uvodi u središte teološkog razmišljanja jednoga pape, naravno da se postavlja cijeli sustav drukčije – ocijenio je fra Vučković.

Fra Ante je još naglasio kako papa Franjo pritom u središte povijesnog događanja stavlja prosjaka te kaže da je “protagonist povijesti prosjak”:

– U tom kontekstu Papa je, čini se, svjestan mogućih prigovora pa na jednome mjestu kaže: “Sad će neki reći – Papa je heretik”, a riječ je o Papinu milosrđu koje nema granica – ocijenio je Vučković.

Fra Ante Vučković (Sinj 1958.) član je franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja – Split. Sjemenište i klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju, a teologiju je završio u Makarskoj i Zagrebu.

Specijalizirao je filozofiju u Münichenu i Rimu s posebnim naglaskom na suvremenu filozofiju. Predavao je filozofiju u Rimu, na Papinskom učilištu Antonianum i na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Profesor je filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, čiji je bio i dekan, a trenutno obnaša dužnost prodekana za znanost.