Što trebamo učiniti kako bismo opet doživjeli ljekovitu snagu molitve?!

Praktični savjeti crkvene naučiteljice iz 12 stoljeća

Sveta Hildegarda, naučiteljica Crkve iz 12. stoljeća, čula je kako se Bog uvijek nanovo žali da su ga ljudi zaboravili i ništa više od njega ne mole. Zato više i ne možemo doživjeti ljekovitu snagu molitve. Trebamo opet naučiti kako da padnemo u ljubeće ruke Božje i da mu se povjerimo u svojoj nevolji Što trebamo učiniti kako bismo opet doživjeli ljekovitu snagu molitve?! U molitvi otvaramo svoja vrata Bogu. Vrata se otvaraju iznutra. Hildegarda čuje kako se Bog uvijek nanovo žali da su ga ljudi zaboravili i ništa više od njega ne mole.

Zato mi više i ne možemo doživjeti ljekovitu snagu molitve. »Bog zna za preuzetnost onih koji ne podižu k njemu pogled iz poslušnosti, nego sve svoje temelje na samima sebi. On će ih očistiti metlama tjeskobe i nemanima neprijateljske nastrojenosti sve dok se ne budu u pokajanju sjetili Boga. Jer oni nisu putovali u revnosti ljubavi i u obdržavanju njegovih zakona.« (B 180) Danas nad čovjekom na zastrašujući način vladaju mnogi različiti strahovi. Jesu li oni mjerilo za našu udaljenost od Boga? Tjeskoba ne čini samo glupim nego i bolesnim. Sve one bolesti koje na bilo koji način imaju vezu s uskoćom, dolaze iz tjeskobe. Mislim na anginu, anginu pectoris, poteškoće s disanjem, zgrčenosti i druge. Trebamo opet naučiti kako da padnemo u ljubeće ruke Božje i da mu se povjerimo u svojoj nevolji.

Hildegarda čuje uvijek nanovo obećanje Božje da će nam on pomoći: »Zato potraži u svojoj savjesti rane i bol svoga srca, kojima se moraš prinuditi, kada osjećaš da te volja vuče prema grijehu, i kad si tako za njega prionuo da jedva sasvim odriješen možeš disati. I gle, ja te gledam. Što ćeš tada učiniti? Kad ti mene sada u toj pritještenosti s ranjenim srcem, vlažnim očima i potresen strahom pred mojim sudom zazoveš, i tada ostaneš pri svom glasnom zazivanju da ti priteknem u pomoć protiv zloće tvoga tijela i protiv napada zlih duhova, ja ću sve učiniti za čim težiš i nastanit ću se u tebi…” (SC 528) Shvaćamo li u tim riječima što znači molitva? Razumijemo li možda zašto tolike takozvane molitve nisu uslišane? Iscjeliteljsku snagu molitve doživljavamo samo ako je ona prošla kroz naše srce.

U svijesti svoje potrebitosti mogu i moram Boga zazivati; Hildegarda govori uvijek nanovo „uzdisati”. I ako trpim zbog nevolje svoga brata, svoje sestre, svojega bližnjega, ili ako ih vidim da pate, trebam zazvati Boga. Za takvu molitvu obećano je uslišanje: „tada se približava miomiris božanske ljubavi…” da ispuni to opravdano zazivanje. Ulomak iz knjige „Ozdravljanje tijela i duše” autorice svete Hildegarde iz Bingena (odabrala H. Strickerschmidt). Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774) Izvor: Book.hr