Ovaj je isusovac postao prvi svećenik u svojoj zemlji nakon što je jednom prilikom u zrakoplovu sjedio pokraj Majke Tereze

Tražio je znak, a onda ga je i dobio!

Kinley Tshering, rijedak preobraćenik na katoličanstvo u svom rodnom Butanu, zatražio je znak od Boga kada je trebao donijeti odluku hoće li postati svećenik ili ne.

Znak je stigao na letu zrakoplovom na kojem je Tshering otkrio da sjedi pokraj Majke Tereze. Ubrzo se pridružio isusovcima, a 1995. postao je prvi katolički svećenik rođen u Butanu, zemlji na jugu, piše Aleteia.

Azije koja graniči s Indijom i Kinom, a ima ukupno 800.000 stanovnika, od kojih tri četvrtine čine budisti, a većinu preostale četvrtine čine hindusi. Kršćani čine manje od 1% stanovništva.

Tsheringovi roditelji bili su predani budisti te su ga kao dijete odveli u samostan gdje su mu namijenili poziv budističkog monaha. Međutim, kako u ranim šezdesetima u Butanu nije bilo mnogo dobrih škola, njegova ga je obitelj poslala u katolički internat u Darjeeling u Indiji.

Ondje je pohađao školu koju su vodile sestre sv. Josipa iz Clunyja, a zatim je krenuo u školu koju su vodili isusovci. S 15 godina je kršten te je tako postao član kršćanske zajednice, a taj je događaj zbunio njegovu obitelj.

Tshering je kasnije pohađao isusovačka sveučilišta St. Joseph’s u Bangaloreu i St. Xavier’s u Mumbaiju, a potom je postao i magistar poslovne administracije na Indijskom institutu za menadžment u Bangaloreu.

Nastavio je raditi u poslovnoj industriji, ali bio je nezadovoljan svojim konvencionalnim oblikom života i razmišljao o tome da postane svećenik.

Dugo je molio Boga da mu da znak da zna treba li postati svećenik ili ne.

Poprilično dramatičan znak stigao je jednog dana 1985. godine kada je Tshering, na letu iz Hyderabada do Kolkate, shvatio da je mala starica koja se moli pored njega u sjedalu nitko drugi doli Majka Tereza. Nakon nekog vremena prestala je moliti i pitala ga odakle je.

Tshering je rekao za Aleteiu da njihov razgovor, koji se odvijao na engleskom jeziku, nije bio "dug ni brbljav" te se ponajprije sveo na njegovu nesigurnost da postane svećenik. "Ohrabrila me je da pristanem na poziv svećenika", rekao je.

Tshering je naglasio da susret s Majkom Terezom nije bio "slučajan", već providonosni susret koji je promijenio cijeli njegov život. Pridružio se isusovačkom redu u Darjeelingu 21. lipnja 1986. godine.

Ponovno je susreo Majku Terezu u listopadu 1995. kada je posjetio Kolkatu, "Bila je sretna zbog toga što sam postao svećenik i rekla mi je da se molila za mene zadnjih 10 godina.”

Tshering je proveo 33 godine u Darjeelingu, gdje je služio kao ravnatelj jednog sveučilišta i ravnatelj dvije škole prije nego li je postao provincijal isusovačke zajednice u Darjeelingu. Zahvaljujući svojoj prijašnjoj karijeri, dobio je priliku podučavati, ali je odbio, "Osjećao sam da nije moj poziv da se vratim u tu kulturu i okruženje.”

Otada se vratio u svoju domovinu, gdje se brine o svojoj maloj katoličkoj zajednici i nedjeljom za njih slavi misu. Kaže da ne poznaje niti jednog drugog Butanca koja se preobratio na katoličanstvo, ali da u Butanu ima nekoliko katolika nepalskog porijekla.

Tshering smatra da je Butan prilično otvoren prema drugim religijama, pogotovo u usporedbi s mnogim drugim zemljama. Dodaje da je četvrti butanski kralj odobrio i zajamčio slobodu vjere.

Međutim, niti jedna kršćanska vjeroispovijest trenutno nije priznata kao formalna religija. Tshering se nada da će se to promijeniti, ali smatra da ponašanje određenih "fundamentalističkih kršćana" u njegovoj zemlji ima suprotan učinak jer nastavljaju provocirati i provoditi lažne evangelizacije.

Tshering je i dalje jedini Butanac koji je postao svećenik. On kaže da su mnogi u Butanu svjesni da postoji katolički svećenik, ali nitko mu nikada nije prišao i izrazio nezadovoljstvo njegovim jedinstvenim statusom. Njegova je obitelj prihvatila njegov poziv, iako su na početku bili nezadovoljni tom odlukom.

Unatoč utjecaju Majke Tereze na svijet i na njega osobno, Tshering kaže da je njegov jedini duhovni mentor Isus, a “ostali mentori su svi ljudi”.

Prevela Erika Radović|medjugorje-info.com