Novi video teško tereti ‘Planirano roditeljstvo’ – doktorica se cjenka oko organa!

I Mengele je radio ogavne i nehumane stvari pravadajući ih interesima zdravstvenih istraživanja. Samo za razliku od dr. Gatter on nije tražio Lamborghini. I nije prodavao dijelove tijela svojih žrtava.

A usto, Mengele je, osim što je bio notorni koljač, bio i prilično ozbiljan znanstvenik. Notorni koljači iz 'Planned parenthooda' koji obavljaju pobačaje do sedmog mjeseca trudnoće, praktički do pred porod, što je u Americi iz nekog razloga legalno, međutim nisu nikakvi znanstvenici, ali zato njihova organizacija godišnje okrene preko milijardu dolara. Pola od toga dobije od poreznih obveznika, za 'brigu o reproduktivnom zdravlju žena', što je eufemizam za pobačaje u kasnoj fazi trudnoće.

Cecile Richards, predsjednica organizacije ‘Planned Parenthood’, odnosno ‘Planirano roditeljstvo’ – bivše ‘Američke lige za kontrolu rađanja’, pronacističke eugenikom zadojene organizacije čiji je cilj bio rađanje samo zdravih i sretnih ljudi, i sprječavanje razmnožavanja bolesnih, glupih, neželjenih, i defektnih, samo na pola koraka od otvorenog zagovaranja zatiranja nižih rasa – prošlog je tjedna izdala video priopćenje  u kom se ispričava zbog tona govora svoje čelne doktorice, dr. Deborah Nucatola, u videu u kom raspravlja s novinarima koji su se predstavili kao kupci organa o tome kako najbolje sasjeći fetus a da organi ostanu sačuvani netaknuti za prodaju. Ona u tom videu, hladnokrvno pijuckajući chianti iz jumno-čaše i jedući salatu dok razglaba o tome kako je potražnja za srcima “like… wow!”, i izgovora “jetra… rekla bih da mnogi ljudi traže jetra… “, neodoljivo podsjeća na hladnokrvnost filmskog doktora Hanibala Lectera.

Koji će biti njen izgovor nakon novog videa koji prikazuje kako druga visoka dužnosnica njezine organizacije, dr. Mary Gatter, raspravlja o cijenama organa s aktivistima koji su se predstavili kao “profitna organizacija”, dakle ne neka neprofitna istraživačka, i o tome kako bi mogla promijeniti tehniku abortusa iz one koja je najsigurnija za ženu u onu koja će jamčiti najviše neoštećenih organa? Kao i prethodni video, i ovaj je objavljen u dvije verzije: kraćoj od osam minuta, i punoj, needitiranoj. Transkript pune verzije je ovdje.

“Koliko vi očekujete za netaknuto tkivo?”, pita aktivist, a Dr. Gatter odgovara, “A zašto mi za početak ne kažete koliko inače plaćate”, i dodaje: “Znate, u pregovorima, tko god prvi izbaci neku cifru, taj je na gubitku, ne?”, i “I don’t want to low-ball”: Low ball je izraz za kojeg nema odgovarajućeg prijevoda, ali radi se o tehnici prodaje i uvjeravanja kod koje se nešto nudi po nižoj cijeni od one koja se stvarno želi postići, nakon čega se cijena podiže da bi se postigao veći profit.

“Pacijent naravno ne dobiva ništa”

Potom sugerira 75 dolara po organu – računajte koliko organa ima ljudsko biće, a na prodaju je sve, i pomnožite to s brojem pobačaja koji obavljaju godišnje – i kaže, “Mi to ne radimo zbog novca. Novac nije važna stvar… ali koje su vaše namjere? Stvar mora biti dovoljno velika da bi to meni bilo zanimljivo…” Aktivistica koja je snima kaže da je to daleko premala cijena, i kaže joj da želi znati koliko stvarno traži. Ona kaže kako “ne žele biti povezani s prodajom tkiva i tim stvarima”, ali… “znate tu su i troškovi”: zašto se pak mora cjenkati ako se radi samo o “pokrivanju troškova”? Troškovi se znaju, oko njih se ne pregovara!

Gatter također otvoreno priznaje da je u ranijim poslovima s organima “Planned Parenthood” organizacija bila plaćena iako zapravo ne postoje dodatni troškovi kod pobačaja: “Logistički je to za nas bilo vrlo jednostavno, nismo morali uraditi ništa. I za to smo dobivali kompenzaciju. Pacijent, ne dobiva ništa, naravno…” Na kraju prihvaća višu cijenu od sto dolara po uzorku, ali samo za “visoko kvalitetne” fetalne organe: “Dakle, to je cijena za tkivo koje ćete u stvari uzeti, ne neko za volontere na kom ništa ne možete naći, zar ne?” Pita i kakve primjerke trebaju, jer cijena nije ista za one iz ranog prekida trudnoće i one iz drugog trimestra, što isto jasno upućuje na praksu prodaje organa, koja je ilegalna, ne tek na praksu “naplate troškova”, što bi moglo biti i legalno – ali zašto bi troškovi skladištenja organa za pobačaje iz drugog trimestra bili veći nego za one iz prvog?

Ali do kraja ručka, dr. Gatter sugerira kako sto dolara po uzorku nije dovoljno i zaključuje, “Moram pogledati koliko drugi dobivaju, i ako je cijena u okvirima tržišta, onda je to u redu, ako je i dalje preniska, možemo je podignuti”. I kroz smijeh dodaje kako želi Lamborghini. Gatter također sugerira kako može izmijeniti proceduru pobačaja kako bi dobila više netaknutih organa: “Ne bi mi bio problem pitati Iana, našeg kirurga koji radi na slučajevima, da upotrijebi IPAS (ručni vakumski aspirator) u gestacijskoj fazi kako bi se podigli izgledi da dobijemo netaknute primijerke”, kaže ona.

Gatter je očito i te kako svjesna da time krši zakone, kojima je regulirano prikupljanje tkiva: ne samo da američki zakoni strogo zabranjuju prodaju i zaradu na fetalnim organima i tkivu, koje je dozvoljeno prikupljati u “znanstvene svrhe”, nego zabranjuju i bilo kakve promjene u proceduri pobačaja kako bi se povećale šanse da se izvuku neoštećeni organi: “Za mene, to je vrlo rastezljiv i beznačajan argument”, kaže ona iako je prije toga rekla kako savezni zakoni zabranjuju promjenu procedure pri pobačaju i da se time krši potpisani ugovor s pacijenticom. “Obje tehnike su posve adekvatne, bol je jednaka u oba slučaja, i mislim da pacijentice ne bi marile ni malo.” Ona jasno kasnije kače kako će upotrijebiti “manje uništavajuće” tehnike kod pobačaja kako bi kupcu osigurali neoštećene fetuse. Na kraju, nakon razgovora o tome koliko košta par organa ili cijela moždana polutka, kroz smije kaže:

“Želim Lamborghini”

Ne radimo to za novac. Novac nije važan, ali želim Lamborghini. Gatter je viši dužnosnik Planned Parenthooda, i predsjednik Vijeća doktora medicine te organizacije, koje je u toj organizaciji nešto poput Centralnog komiteta. “Imali smo po petneast tisuća “procedura” (pobačaja) godišnje”, govori ona na početku, nakon uobičajenih diplomatskih formalnosti aktivistima koji su se infiltrirali u organizaciju glumeći zastupnike biotehnološke kompanije (čak su je i registrirali, da ne bi bili sumnjivi), te potvrđuje da rade pobačaje do 24. tjedna. Ona kroz cijeli video raspravlja o cijenama organa, o tome koliko košta jetra, koliko glava, koliko srce. Ona je također spremna promijeniti procedure, kako bi se izvuklo što više primjeraka koji se mogu prodati, ali “ne radi to za novac”.

Kakav je odgovor liberalne Amerike na to? Demokratski senatori su najavili da će tužiti aktiviste koji su to snimili, zbog ilegalnog špijuniranja, povrede privatnosti, i zbog toga jer su, kažu prekršili zakone kad su registrirali lažnu kompaniju koja se bavi biotehnologijom. Mediji, najglasniji je New York Times a slijedi ga Huffington post, vrište kako je to lov na vještice, hajka na “Planned parenthood”, i ističu kako aktivisti imaju “loše namjere”, agendu, kako žele uskratiti ženama “reproduktivno zdravlje”. Na koji način pobačaj pridonosi “reproduktivnom zdravlju” nitko nije objasnio. Nakon objave prvog videa, reakcije su bile kako je video “skraćen i izjave iskrivljene”, iako je Centar za napredak u medicini objavio i cjelovite verzije oba videa istovremeno kad i kraće, no u kraćima je izvučeno sve bitno, jer se nikom normalnom ne da gledati  video trosatnog sastanka. Niti jedna velika TV osim Foxa i donekle CBS-a nije izvijestila o tome, iako je do sad već sedam država (isključivo onih koje drže republikanci) pokrenulo istragu protiv “Planned parenthooda”. Umjesto toga, tema vikenda u Americi je bila zastava konfederacije.

Novine su prepune patetičnih poziva na obranu “prava žena” i na progon katolibanskih aktivista koji su iz razotkrili. Liberali zbijaju svoje redove oko “Planned parenthooda” i štite ih na sve moguće načine kojih se mogu domisliti, a u većini velikih medija i danas možete pročitati običnu laž kako su izdana dva “skraćena i editirana” videa, i nitko ne spominje da su paralelno s njima puštene i neskraćene snimke, i da na skraćenim snimkama ništa nije mijenjano niti je iskrivljen kontekst.

Argumenata tu nema, čak i manje nego u hrvatskom “antifa” tisku. Jednostavno, ljudi koji su razotkrili “Planned parenthood” su neprijatelji demokracije, Amerike, teroristi, i treba ih tretirati kao teroriste. Zanimljivo je da se sad hvataju toga kako je video snimljen “ilegalno”, iako su oba snimljena na javnim mjestima. I zanimljivo kako su pjevali posve drugu pjesmu kad je razotkriven Mitt Romney. Zapravo, u raspravama oko ove stvari – prodaje dijelova tijela nerođenih beba – liberalna Amerika pokazuje dozu ispranosti mozga ravnu samo nekadašnjem SSSR-u: svi koji vide u ovom nešto loše i ilegalno, su narodni neprijatelji, i treba ih progoniti bez milosti do krajnjih mogućih granica. O meritumu stvari, osim na desno i prorepublikanski orijentiranim medijima, koji su rijetki i beznačajni, nema ni slova. A meritum stvari je prodaja organa, kasni pobačaji, i ilegalna zarada na svemu tome. Meritum je, uostalom, i pravo na život. Kad nekoć najdemokratskija zemlja svijeta tako reagira u jednom ovakvom predmetu, kad primijetite koliko su veliki nacionalni mediji (često financijski povezani s istim strukturama koje stoje iza Planned parenthooda), vrijeme je da se ostatak čovječanstva ozbiljno zabrine. Kad pritom uočite kako je Planned parenthood nastao iz jedne eugeničke i pronacističke organizacije, i postao ljubimcem liberalne Amerike, vrijeme je da se zabrinete još i više.

Označeno u