11-godišnja djevojčica ima samo pola srca, no svejedno je odlikašica i sportašica

Svakoga dana zahvaljujemo Bogu što je naša Ana toliko posebna, predivna - kaže mama Mirela.

 

Ona vozi bicikl, pliva, trenira taekwondo, izvrsno slika i odlična je učenica petog razreda Osnovne škole Vladimira Nazora u Čepinu. Naizgled se ne razlikuje od ostalih vršnjaka, no 11-godišnja Ana Jerković jedna je od rijetkih osoba u kojima kuca samo polovica srca. Ana je, naime, rođena samo s lijevom stranom srca...

- Naša Ana zapravo nema nikakvu dijagnozu, nego u liječničkim nalazima stoje deseci različitih pojmova. Laički rečeno, u lijevom dijelu srca, koji jedino ima, bilo je nedostataka koji su otklonjeni dvjema operacijama u austrijskom Linzu. Ondje su joj učinjene pretklijetke i klijetke na toj strani srca, a problem je što aorta nije na svome mjestu. Osječki su nam liječnici rekli da ovakav slučaj nisu imali u svojoj praksi - rekla nam je majka Mirela i priznala da je zajedno sa suprugom Vladimirom Anu do treće godine držala pod staklenim zvonom. Potom su je odlučili upisati u vrtić i nisu pogriješili, a nakon što je krenula u školu, Ana se razvila u prelijepu marljivu djevojčicu, svjesnu svojih ograničenja koja ju, međutim, ne sprječavaju u odličnom svladavanju gradiva u školi, pa ni u treningu taekwondoa u Taekwondo klubu “Osijek”.

- Trener je osmislio program prema kojem radim samo vježbe oblikovanja i tzv. forme. Nakon nekoliko vježbi malo se odmorim, a inače mi je taekwondo jako zabavan - rekla nam je Ana, čija je želja trenirati taekwondo i nadalje, ali jednoga dana postati i učiteljicom razredne nastave. Veliku potporu ima upravo u nastavnicima i školskim prijateljima kojima uzvraća iskrenim prijateljstvom, a roditeljima odličnim ocjenama i odgovornim ponašanjem.

- Iskreno, suprug i ja pitali smo se jesmo li gotovo zdravo dijete pustili na tako teške dvije operacije. Ipak, znamo da bi bez njih u jednom trenutku došlo do nepovratnog stanja. O transplantaciji ne razmišljamo, to više što Ana ima tzv. status inverzus organa, odnosno oni nisu na svome mjestu, nego na suprotnim stranama u tijelu. Ali sve funkcionira i svakoga dana zahvaljujemo Bogu što je naša Ana toliko savjesna, zrela, a opet toliko različita od druge djece. Toliko posebna, predivna - zaključuje mama Mirela.
Marija MIHELIĆ

POD BUDNIM OKOM NASTAVNIKA I VJERNIH ŠKOLSKIH PRIJATELJA

U prvom razredu Ana je uzela u ruke “Put oko svijeta za 80 dana” i knjigu pročitala gotovo u dahu.

- Kad smo je upisali u vrtić, obožavala je svoje prijatelje, a uz njih je i sad u petom razredu. Od početka školovanja uvijek su bili uz nju i iako nisu znali detalje, znali su da je Ana osoba kojoj treba pomoći. Gotovo svakoga dana netko od prijatelja nosi joj tešku školsku torbu i paze je u svakom trenutku, a i nastavnici su puni razumijevanja. Išla je s njima i na ekskurziju u Orahovicu i u Sv. Filip i Jakov. Nastavnici su podnijeli tu odgovornost i sve je prošlo bez ikakvih problema. Kad je u školi, sigurna sam da je u dobrim rukama - kaže Anina mama Mirela.