Kardinal Puljić predvodio Misno slavlje na Kondžilu na završetku Misijske godine u BiH i Izvanrednog misijskog mjeseca listopada

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, u posljednju nedjelju Izvanrednog mjeseca listopada i na kraju Misijske godine u BiH, 27. listopada 2019. predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u marijanskom nadbiskupijskom svetištu Gospe Kondžilske u Komušini pokraj Teslića.

Koncelebriralo je 12 svećenika među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH mons. Luka Tunjić.

Po lijepom sunčanom vremenu pokraj župne crkve Uznesenja blažene djevice Marije u Komušini u jutarnjim satima okupili su se brojni hodočasnici koji su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja, a na raspolaganju im je bio i kardinal Puljić. Potom su svi pješice pošli na brdo Kondžilo noseći čudotvornu sliku Gospe Kondžilske i moleći krunicu te pjevajući pjesme Gospi u čast.

Na početku Misnog slavlja pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima, časnim sestrama i brojnim hodočasnicima usorskog i žepačkog kraja i svim štovateljima Gospe Kondžilske uputio je komušanski župnik i čuvar svetišta preč. Boris Salapić, usorski dekan. Pozdravio je također sve koji su uključeni u misijsku djelatnost Crkve te predstavnike svih udruga i društava kao i sve štovatelje Gospe Kondžilske koji su slušali Svetu misu putem Radio Posavine i Radio Marije BiH. Podsjetio je da je Sveti Otac proglasio mjesec listopad 2019. izvanrednim misijskim mjesecom kojim se obilježava stota obljetnica Apostolskog pisma pape Benedikta XV. Maximum Illud te da su biskupi Biskupske konferencije BiH proglasili Misijsku godinu od početka mjeseca listopada 2018. do konca mjeseca listopada 2019. te pozvali sve vjernike, svećenike, redovnike i redovnice da se pridruže molitvom i dobrim djelima ovim misijskim nastojanjima Crkve. Pozdravio je i sve članove Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Na kraju je zahvalio svima koji pomogli u organiziranju ovog hodočašća.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić kazao je da je čovjek “ovdje u Gospinom svetištu nekako raspoloženiji postati svjestan sebe“. „I nije ni čudno, jer kad djeca dođu Majci, postaju svjesnija sebe, mjesta i kraja gdje su njihovi korijeni, gdje su rasli, odakle su pošli u bijeli svijet... Na svoj način, i mi smo došli ovdje Majci da postanemo svjesniji sebe, da, na neki način, shvatimo korijenje naše vjere i odakle smo pošli u mjesta i zemlje gdje sada živimo. Na poseban način htio bih u današnjoj propovijedi povezati riječ naviještenu ove nedjelje i nakanu koja nas je dovela na ovo brdo Kondžilo – a to su misije“, rekao je karidnal Puljić koji se potom osvrnuo na prvo čitanje iz starozavjetne knjige Sirahove u kojoj Bog upozorava da kod njega nema one pristranosti koju često imaju ljudi.

„Mi dobro znamo kako u društvu vlada onaj koji ima više, a tko ima veću moć, više je cijenjen. Sirotinja je često na margini. Zato nas papa Franjo upozorava da ne smijemo imati takva mjerila. Teško je odoljeti javnom mnijenju koje nametne upravo takav stil života da ono što je sirotinjsko nekako guramo u stranu“, rekao je kardinal Puljić pozivajući vjernike da ne budu pristrani nego da sačuvaju ono što je sveto. Upozorio je i na riječi sv. Pavla apostola koje piše svom ljubljenom učeniku Timoteju: „Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao“. Dodao je da je svaki život jedna borba te da je potrebno i po ovom hodočašću vjeru sačuvati i učvrstiti. Progovorio je i o evanđeoskom misnom odlomku koji prikazuje molitvu skrušenog carinika, koji si iz Hrama vratio opravdan kući, i uznositog farizeja koji nije bio opravdan.

„Danas smo došli s nakanom moliti za misije i misionare. Papa nas upozorava: mi smo svi misionari po krštenju. Krštenjem smo poslani. Na žalost, u zadnje vrijeme vidimo da su kršćani zakazali u svom kršćanstvu, posebno u Europi. Moram priznati da su kršćani hrabriji tamo gdje više pate; tamo su jači u svjedočenju vjere počevši od Sudana preko Afganistana, Pakistana, Indije do brojnih arapskih zemalja i Afrike. Kršćani su tamo hrabri. A ovdje u Europi imaju svega pa su se i Boga nasitili. Zato je potrebno vratiti svijest da smo mi kršćani i da smo odgovorni da svoju vjeru ne sramotimo; odgovorni smo svoju vjeru svjedočiti svojim životom. Ne znači da nećemo i ubuduće biti grješnici jer nema nikoga tko nije grješnik. Divan je Bog u svojem milosrđu. Ostavio nam je sakrament praštanja da se možemo ponovno oprati i ponovno ići čisti naprijed. Zato nas ne treba zbunjivati to što smo grješni, ali nikad grijeh nemojmo pravdati. Grijeh uvijek nazovimo pravim imenom, nemojmo uvijek pravdati svoje pogreške i govoriti da su uvijek drugi krivi, kao što često rade političari, nego uvijek težimo za pravdom. Znajmo doći skrušeni pred Boga i reći: Bože, jesam grješnik, ali bez Tebe što bi od mene bilo? Potrebno je shvatiti: svoju vjeru valja živjeti. Mi smo pozvani i poslani svjedočiti to krštenje po kojem smo ukorijenjeni u Krista, po kojem smo postali članovi Crkve da svi mogu pročitati po našim stavovima: ovo su ti katolici, ovo su ti kršćani; oni se ne stide svoga Boga; oni se ne stide pričati; oni se ne stide Isusa“, kazao je kardinal Puljić pozivajući sve da prigrle svoj križ i budu osjetljivi na patnje onih koji više trpe od njih.

„I mi danas, završavajući ovaj Izvanredni misijski mjesec listopad i ovu Misijsku godinu, želimo najprije osjetiti: mi smo misionari u svojoj kući, svome mjestu, na svome radnom mjestu. Ujedno smo dužni pružiti ruku svima onima koji navještaju evanđelje. Oni trebaju našu potporu. Pogledajte kako je sv. Mala Terezija postala zaštitnica misionara iako je živjela zatvorena u samostanu i nikud nije hodala po svijetu. I odjednom ju je Crkva proglasila zaštitnicom misionara zato što se žrtvovala za misije. Svatko od nas ima svoj križ i nema nikoga da ne nosi svoj križ... Kad god pogledaš na križ, vidiš Isusa kako je raširio ruke. Zagrlio je i tebe i mene, zagrlio je svakog čovjeka. Pa dajmo, sjedinimo svoje molitve i svoje žrtve s tim Isusovim rukama koje grle cijeli svijet da i mi s Isusom zagrlimo svakog čovjeka… I zato danas, iako završavamo ovu Misijsku godinu i ovaj Izvanredni misijski mjesec listopad, počinjemo svjedočiti i živjeti svoje misijsko poslanje, svoje kršćanstvo nastojeći da ne sramotimo vjeru, da ne sramotimo Crkvu, nego da je učinimo hrabrijom, ponosnijom jer ja živim, ja svjedočim, ja molim, ja se žrtvujem! Hrabri nas, Gospo, koja si i s prvom Crkvom molila na početku njezina poslanja. Danas, s nama, za nas moli u našem ovom vremenu i u našem poslanju“, kazao je kardinal Puljić u svojoj propovijedi.

Na kraju Svete mise prisutnima je prigodnu riječ uputio mons. Tunjić ističući važnost misijskog poslanja i pozivajući sve na potporu onima koji djeluju u misijama.

Nakon Svete mise vjernici predvođeni svećenicima pješice su se vratili do komušanske crkve gdje hodočašće zaključeno molitvom i blagoslovom te zajedničkim druženjem uz prigodnu okrjepu. (kta)