Smrtna kazna je nedopustiva

Smrtna kazna je nedopustiva – papa Franjo je uveo tu promjenu u Katekizam Katoličke Crkve, nadovezujući se na nauk svojih prethodnika svetoga Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI.

Nova formulacija Katekizma Katoličke Crkve kojom se ističe da je smrtna kazna nedopustiva, a koju je odredio papa Franjo objavljenim reskriptom, pravi je dogmatski napredak. Mišljenje je to predsjednika Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije nadbiskupa Rina Fisichelle, sadržano u članku objavljenom u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano. On je istaknuo kako novi sadržaj iako se nastavlja na prethodno učiteljstvo pokazuje kako valja čuvati polog vjere, ali i dati da napreduje.

„Novi tekst Katekizma pokazuje zanimljiv razvoj, jer sve do prethodnoga teksta, i onoga iz 1992. i iz 1997., što se tiče smrtne kazne još je bila dopuštena njezina mogućnost. Sada pak papa Franjo, nastavljajući učiteljstvo Ivana Pavla II. i pape Benedikta, pojašnjava tu temu, čineći još korak naprijed. A taj korak, 'u svjetlu Evanđelja', pomaže shvatiti da je smrtna kazna nedopustiva. To su jasne riječi koje ne ostavljaju nikakve dvojbe u tom nauku“, rekao je nadbiskup Fisichella u razgovoru za Radio Vatikan.

Na novinarovu primjedbu kako se može reći da je to pravi napredak u sadržaju vjere, predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije istaknuo je da je prije cilj bila zaštita osobā koje su, zbog nedostatnih odgovarajućih instrumenata, mogle biti podvrgnute nasilju nekog napadača.

„Sada, u novoj perspektivi, cilj nije više zaštita osobā; ali ne zato što to nije i dalje temeljno načelo u katoličkom moralu, nego zato što je nadvladano novim sustavima, uključujući i zatvore, kojima raspolažu demokratske i nedemokratske države. Sadašnja je perspektiva dostojanstvo osobe“, napomenuo je nadbiskup.

Prema njegovim riječima, Papa tako potiče na nadvladavanje ograničavajuće vizije, jer kaže da se nikomu ne može oduzeti mogućnost rehabilitacije, dakle i reintegracije, također u društveno tkivo. „To, naravno, zahtijeva sposobnost države da podupire tu dimenziju, ali i krivac se treba zauzeti u svojoj rehabilitaciji. Unatoč vrlo teškom kažnjivom djelu, treba uvijek postojati otvorenost koja je izvor nade, upravo u odnosu na dostojanstvo svake osobe. Nikomu se ne može oduzeti mogućnosti da ispočetka počne nov život. A mi trebamo primijetiti da kao što postoje brojni primjeri ponovnog prekršaja, jednako su tako brojni primjeri obraćenja, rehabilitacije i pomirenja između krivca i žrtve ili žrtvine obitelji“, primijetio je nadbiskup Fisichella.