Papa: Đavao kada obuzme srce neke osobe, ostaje tamo kao u svojoj kući i ne želi izići iz nje

Oprez prema demonima koji uljudno i ljubazno ulaze u dušu...

Najgore je kada đavao sjedi s vama za stolom i živi s vama kao da je sve normalno, jer tada vas vara i posjeduje vas duhom svjetovnosti

Bit đavla je uništiti izravno kroz poroke i ratove ili pokušati to učiniti "ljubazno", tako da nas navedu na život u "duhu svjetovnosti" – rekao je papa Franjo jutros u propovijedi na misi u Domu svete Marte osvrćući se na evanđelje današnje liturgije.

Đavao kada obuzme srce neke osobe, ostaje tamo kao u svojoj kući i ne želi izići iz nje – rekao je Papa i naglasio – Đavli pokušavaju uništiti osobu, pa i nanijeti joj fizičku bol. Isus je često istjerivao đavle, njegove i naše istinske neprijatelje. Borba između dobra i zla ponekad izgleda previše apstraktna. Međutim, između Boga i stare zmije odvija se prava borba. Ta se borba događa i u nama. Svatko je od nas u borbi, možda i nesvjesno. U današnjem evanđelju neke osobe optužuju Isusa da je po Belzebulu istjerao đavla. Uvijek ima zlih jezika. Rasprava između Isusa i tih ljudi ne prestaje.

Bit je đavla uništenje, njegov je zadatak upravo uništiti Božje djelo – rekao je Sveti Otac i upozorio – rizik je da budete kao djeca koja sišu prst vjerujući da to nije tako, da su to svećeničke izmišljotine. Đavao, naime, uništava, a kada ne može uništiti izravno jer je pred njim snaga Božja koja brani osobu, tada lukavije od lisice, prepredeno, traži način kako da ponovo zaposjedne tu osobu.

Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta pustim mjestima tražeći spokoja, i ne nalazeći ga kaže: Vratit ću se u svoju kuću, odakle sam došao, naime, odakle ga je Isus istjerao – rekao je papa Franjo i napomenuo – Pa i u govoru se predstavlja uljudno, govoreći: "izišao sam", a zapravo bio je izbačen.

„Došavši u nju, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku“ – citirao je Papa evanđelje i protumačio – To znači da kada đavao ne može uništiti osobu kroz poroke, ili pak narod ratovima i progonima, razmišlja o drugoj strategiji koju koristi prema svima nama.

Mi smo kršćani, katolici, idemo na Misu, molimo... Sve izgleda da je u redu – rekao je Sveti Otac i primijetio – Da, imamo svoje mane i grijehe, no izgleda kao da je sve u redu. Đavao se ponaša pristojno: ide, gleda, traži lijepu priliku, kuca na vrata, pita je li slobodno, može li ući? Zvoni na zvono…

Ti uljudni đavli gori su od onih prvih, jer niste ni svjesni da ih imate u kući – rekao je papa Franjo i nastavio – To je duh svijeta. Đavao ili uništava izravno kroz poroke, ratove i nepravde, ili uništava ljubazno i diplomatski tako kako kaže Isus. Ne dižu buku, postaju prijatelji, nagovaraju vas: „To može, nije to ništa…“ i odvode vas na put osrednjosti, čine od vas mlakonje na putu svjetovnosti.

Opasno je pasti u tu duhovnu osrednjost, u taj duh svijeta koji nas korumpira iznutra – rekao je Papa i istaknuo – Više se bojim tih đavola nego onih prvih. Kada mi kažu: ‘Trebamo egzorcista, jer je osoba opsjednuta đavlom’, ne brinem se toliko kao kad vidim ljude koji su otvorili vrata ljubaznim đavlima, onima koji uvjeravaju u srcu da nisu neprijatelji.

Što je gore u životu osobe? Očit grijeh ili živjeti u duhu svijeta i svjetovnosti? – upitao je Sveti Otac i odgovorio – Đavao vas navede na grijeh ili na više grijeha, ali očitih tako da se sramite. Gore je od toga kad sjedi s vama za stolom i živi s vama kao da je sve normalno, jer tada vas vara i posjeduje vas duhom svjetovnosti.

Duh svjetovnosti je onaj koji unose uljudni i ljubazni đavli – rekao je Papa podsjetivši na Isusovu molitvu na Posljednjoj večeri: „sačuvaj ih od duha svijeta“ te potaknuo na budnost i mir. Pred tim ljubaznim đavlima koji žele ući na kućna vrata, kao da su pozvani u svatove, kažemo: budnost i mir. Oprez! To je Isusova poruka. Kršćanska budnost. Što se događa u našim srcima? Zašto smo tako osrednji? Zašto smo tako mlaki? Koliki uljudni i ljubazni đavli stanuju u našoj kući ne plaćajući najamninu? – zaključio je pitanjem papa Franjo.