Hvaljen Isus i Marija.

Zovem se Mladen, dolazim iz jedne prosječne katoličke obitelji u kojoj sam dobro odgajan. Odrastao sam u vrlo dobrim uvjetima, i nikada mi ništa nije falilo. Roditelji su me redovito vodili na nedjeljnju sv.Misu i kao sva druga djeca primio sam sakramente krštenja, sv.Pričesti, a kasnije i sakrament Potvrde.

Bio sam jako dobro djete, bavio sam se sportom i bio sam jako uspješan. Imao sam puno prijatelja i sve se nekako činilo da sve ide svojim tokom. Sve je to trajalo do moje sedamnaeste godine.

Nekoliko prijatelja se počelo odvajati od ostatka grupe, i u tu grupu sam i ja bio pozvan misleći da sam veća faca jer su počeli izlaziti u grad, počeli su konzumirati alkohol i travu. Nisam na početku bio za to, ali s vremenom su me nagovorili na prvu cigaru na prvo pivo i prvi joint i tako je krenula moja agonija. Vrijeme je prolazilo i svaki vikend se sve više i više konzumirao alkohol i trava.

Sve sam svoje dobre stvari odbacio: sport, učenje, obitelj. To društvo bilo mi je na prvom mjestu. Moji roditelji nisu ništa primjećivali, a ja sam tonuo sve dublje i dublje. Krenuli smo na techno party-e i već na prvom sam konzumirao ekstazi i to mi se jako svidjelo. Nisam se zaustavljao nego sam svaki vikend išao na techno party-e te sam pojačavao tablete i več nakon 6 mjeseci nije prošao vikend, a da nisam progutao po 15 ekstazija. Bilo je prestrašno!

Novac nikada nije bio problem jer moji roditelji su imali jako dobre plaće i nisu primjećivali kada bi im pofalilo po 500 kn. To je sve trajalo dvije godine.

No tada se na meni počelo primjećivati da nešto nije u redu: počeo sam naglo mršaviti, zubi su počeli lagano pucati, imao sam tikove dok sam hodao i u razumu sam otupio.

Roditelji su primjetili da im nestaju novci i zlatnina te su vršili pritisak na mene i da im priznam šta se događa sa mnom. Ja sam i dalje tvrdio da je sve u redu i nastavljao bih po svome, no od roditelja sam prestao dobivati novac te su ga počeli sakrivati i ja više nisam imao pristupa njihovom novcu.

Odlučio sam da ću početi dilati kako bih zaradio te imao i novac i drogu za sebe. Nisam baš bio zadovoljan jer mi je to sve bila mala zarada s tim da i ja koristim sve te droge. Odlučio sam da ću dilati kokain jer je na njemu jako dobra zarada. Počeo sam s vremenom i njega konzumirati te sam se brzo navukao i na kokain. Počeli su veliki problemi.

S roditeljima više nisam komunicirao, tukao sam se po gradu, dugovi su se nagomilali i ubrzo sam ostao sam. Svi su me odbacili: prijatelji koje sam imao nisu mi se više javljali. Carstvo koje sam gradio srušilo se u kratkom vremenu. Bio sam ljut na sve oko sebe, a Bog mi je bio najveći krivac. Psovao sam ga da je to bilo prestrašno. U tom svom bolesnom stanju u 27-oj godini života odlučio sam da ću si oduzeti život.

Za mene više ništa nije imalo smisla. Dotaknuo sam dno dna i tako sam odlučio. Vrijeme koje je bilo tada, bio je USKRS no za mene taj dan nije ništa predstavljao osim da odem do grada i da se dobro nadrogiram. Tako je i bilo. Došao sam doma na Uskrsno jutro te sam prespavao cijeli dan. Navečer sam planirao kako ću si oduzeti život. Probudio sam se na Uskrsni ponedjeljak i negdje pred 15 h majka me zamoli da joj odem u trgovinu. Neki ljudi su u drugoj ulici nešto prije Uskrsa ispred kuće podigli križ s raspelom jer je bila u naselju prevelika stopa umirućih, najčešće samoubojstava. Za mene je to bila najveća glupost no događa se čudo!

Inače na Uskrsni ponedjeljak kreće se moliti krunica Božanskog milosrđa koja traje 7 dana i koja se inače moli u 15 h jer je Isus umro u to vrijeme. Kada sam išao u trgovinu prošao sam pored križa da ga nisam ni primjetio nego ja sam razmišljao kako i na koji način ću si oduzeti život. Obavio sam kupnju i vraćajući se doma čujem glasove te prolazim pored križa i u tom trenu okrenuo sam glavu prema Križu. Kroz mene je nešto prošlo, to vam ne mogu opisati, ali nekako sam se bolje osjećao, onako pun života, pun ljubavi..

Meni su vrećice ispale iz ruku. Časna sestra koja je molila to je primjetila te mi je prišla i pitala me da ostanem s njima do kraja moliti. Ostao sam i ne samo to nego sam došao i sutra i svaki dan i u tom periodu koliko traje molitva sve sam tamo nazočne upoznao. To su bile osobe mojih godina koji su me prihvatili i koji su me pozvali u zajednicu i tako je krenuo moj oporavak kroz tu zajednicu.

Kako sam s vremenom rastao u duhovnosti i vjeri i ljubavi spoznao sam sljedeće : ISUS JE UMRO DA BIH JA ŽIVIO!

Tražio sam ja Boga, ali na krivim mjestima jer samo je jedan Bog i to je Onaj koji mi je dao život, dao drugu priliku. Posvetio sam mu svoj život, idem redovno na sv.Misu i svaki dan mu se obraćam jer je On moj najbolji prijatelj. U tom vremenu od kad me pozvao u život događaju mi se lijepe stvari.

Danas sa 34 godine vodim normalan i miran život. S roditeljima imam super odnose, živim samostalno i radim. Imam puno pravih i kvalitetnih prijatelja.

Sretan sam s Isusom❤

Svjedočanstvo preuzeto sa FB stranice Srce Isusovo-Slavonski Brod

Osmrtnice ba