Dvadesetdvogodišnji Reiner Seiler i 19-godišnja Iris Scheithauer bili su sretni zaljubljenici.

Spremali su se na vjenčanje i sanjali o sreći. On je radio u Hamburgu u jednom montažnom poduzeću za izgradnju čeličnih konstrukcija. I dogodi se nesreća.

Reiner pade s osam metara visine i ostade nepokretan, paraliziran. Prvo što je vidio, kad se u bolnici osvijestio, bile su oči njegove zaručnice, pune sućuti i ohrabrenja.

"Reiner, kad ozdraviš, zaručiti ćemo se!" Bolnička sestra ih je sa samilošću gledala, jer je znala da Reiner neće nikada ozdraviti. Uskoro su to shvatili i njih dvoje. Čim je to saznao, Reiner satrven reče djevojci, čim ga je slijedeći put pohodila: "Nemoj mi više dolaziti. Ti si još mlada, ti imaš cijeli život pred sobom. Ne smiješ se vezati uz mene, bolesna čovjeka." Iris ga je zaista voljela. Nije se složila s njegovim prijedlogom. Hrabrila ga je neka se bori i nada, i zajamčila mu svoju vjernu ljubav. Njega je voljela i nije mogla pomisliti na drugoga. To je Reineru dalo divovsku snagu: vježbao je obamrle udove. Ona ga je redovno pohađala. Jednom mu je donijela zaručnički prsten i zaručili su se na bolesničkom krevetu. Bio je to njegov najljepši dan.

Dvije godine kasnije, zdravlje se Reinerovo čudesno popravilo. On je vježbao, plivao kako bi aktivirao mišiće, a zaručnica ga je vodila u bazen gurajući ga na kolicima. Nepokretni mladić postade vješt plivač (kraul i prsno plivanje), pa je poslan na svjetsko natjecanje u Tel-Aviv. Reiner i Iris su se vjenčali 1966. godine. On je tada imao 24, a ona 21 godinu. "Ona me je ljubila, kad mi je bilo najteže i kad sam bio najnesretniji! Nisam ja, moja žena je pobijedila zlu kob koja me zadesila. Bez njene vjerne ljubavi i hrabrosti, ja bih ostao nepomični bolesnik."

loading...
Osmrtnice ba