KRISTININO SVJEDOČANSTVO: Zašto volim Ivana Pavla II.?

Djevojka koja je osmijehom i vedrinom posvjedočila svoj odnos s Bogom i svojom životnom pričom inspirirala mnoge, otkrila kojem se svecu molila za zagovor zbog svoje bolesti.

Kristina Terihaj - Kiki je djevojka iz Slavonskog Broda za koju znaju mnogi građani a i šire. Boluje od vrlo rijetke bolesti naziva arthrogryphosis congenita multiplex. Bolest zahvaća zglobove, mišiće i vezivno tkivo a posljedice stvaraju velike kontrakture koje ograničavaju pokretljivost zglobova. Poteškoće s kojima se suočava od samog rođenja, hrabro podnosi i rješava prvenstveno zahvaljujući ljubavlju svojih roditelja.

Iako je čitav život u kolicima svjedoči kako se nikad nije osjećala manje vrijednom a sve zbog njezinih roditelji koji su svojim odgojem pokazali da iako je u kolicima nije ništa manje vrijedna od onih osoba koje hodaju.

Ova nasmijana i vesela djevojka svjedoči moćnom zagovoru svetog pape Ivana Pavla II. a njegov dolazak u Osijek, na kojem je bila 2002.godine, kaže da nikada neće zaboraviti. Kristina još danas pamti njegov blagoslov i poruku koju je uputio kada se zaustavio pored njih invalida:"Dragi mladi hendikepirani ljudi, ne boj te se. Krist je s vama". Na njegovu je licu prepoznala ljubav i suosjećanje i od toga trena zahvaljivala je Bogu za njega. Slika njezinog najdražeg sveca stoji iznad njenog kreveta tako da prvo što ugleda je njegov lik jer dok moli, kaže, gleda u njega nazivajući ga svojim prvim jutarnjim suncem.

Onoga dana kada je papa umro Kristinu je to jako pogodilo. Tada je započela svake večeri moliti 10 Očenaša za ruke i 10 Očenaša za noge i njemu prikazivati bolest s vjerom da će joj sigurno pomoći. Operacija koja je bila zakazana za 18. svibnja u Njemačkoj, naime toga datuma padao je papin rođendan, za Kristinu je bio znak nade jer su liječnici prognozirali da će poslije operacije imati neizdrživo jake bolove. Buđenjem nakon višesatnih operacija nije osjećala nikakvu bol a liječnici nisu mogli vjerovati da je to moguće. Vijci koji su prirasli uz njene kosti nakon 15 godina u nogama odstranjeni su struganjem kostiju a uz sve to Kristina nije imala nikakve bolove i drugi dan je već mogla sjediti u kolicima.

Iza nje je 21.operacija a njoj osmijeh ne silazi s lica. Sigurna je da je papa bio cijelo vrijeme bio uz nju.
Iako ne može dignuti ruke, sjeća se živo riječi blagopokojnog patera Zvjezdana Linića koji joj je rekao "Ti možeš da digneš svoje srce a Gospodinu je to puno draže". S ovim svjedočanstvom dirnula je srca mnogih i pružila utjehu onima koji neznaju kako se dalje nositi s životnim problemima.

Poslušajte Kristinino svjedočanstvo koje vam prenosimo s njenim dopuštenjem i dopustite da vas zarazi svojim divnim osmijehom