Velečasni Zlatko Sudac: Prave i lažne krjeposti

Željeti svetost bez napora, tražiti bilo koju krjepost bez kušnje i borbe, bez bitke i poraza, mladenački je san koji ne odolijeva pred prokušanim iskustvom pravoga duhovnog života.

One krjeposti koje se utvrđuju usred teškoća, krjeposti koje uz napor i s vremenom uspiju zavladati, krjeposti koje nakon borbi i pobjeda zadobiju spremnost, lakoću i stalnost vlastitih istinskih snaga - jesu one krjeposti koje daju jasne karakteristike i pečat prepoznavanja pravih od lažnih krjeposti.

Žar i snažni trenuci osjećajne pobožnosti često su vidljivi kod onih koji tek kreću duhovnim putem, kod onih koji čine prve korake prema unutarnjem životu. Takve su duše zapravo još uvijek „dječje“ u odnosu na stvarni duhovni život. One vjeruju da je već sve ispunjeno, da su njihovi nedostaci i neuredne težnje nestale te da će im od sada na dalje sve biti lako – krjepostan život ih ne stoji ni najmanjeg napora.

Božja providnost to dopušta i ne kasni, kako bi tim dušama otvorila oči dajući im pravi smisao u duhovnom životu i s njim zrelost u krjeposti. Sam će ih život naučiti, da svi ti nedostaci i težnje nisu mrtvi, nego uspavani, te će biti potreban ustrajan napor i stalna borba da bi uistinu umrli. Naravno, ovdje je riječ o onim dušama koje se žele odgajati za zdravu duhovnost a ne onu licemjernu, lažljivu, za javnost serviranu ili zbog običaja hinjenu!

Kad naša Raspeta i Uskrsla Ljubav povede te duše koje ga žele izbliza slijediti od osjećajne pobožnosti do suhoće u pobožnosti i od nje do one prave duhovne pobožnosti, tada će one razumjeti Božje planove i Njegove uzvišene strategije kako bi ih osposobio da zadobiju prave krjeposti.

Iz svih tih teškoća, našim trajnim vjernim naporima, i iz naše strpljive vedrine, rađaju se i snaže prave krjeposti. Naša Raspeta i Uskrsla Ljubav ne želi da naše krjeposti budu večernje usahlo cvijeće – bile bi to lažne krjeposti. Krjeposti kada su prave imaju unutarnju čvrstoću koja ne ovisi o vanjskim poticajima i osloncima. Prave se krjeposti prilagode svijetu a da se ne stope sa njim. One se u svijetu utvrđuju te u teškoćama kao zrake sunca obasjavaju blato i suše ga a da se ne zaprljaju. Istinske krjeposti kušnjama dovode osobu do pravog jedinstva.

Lažne krjeposti vode do loma između milosrdnih djela i svakodnevnog života – ovo je zastrašujuća spoznaja! Lažne krjeposti svakog dana stvaraju ustajale dijelove i ne mogu, zbog neplodnosti natapati cijeli život jedne osobe. Lažne krjeposti su pozlaćeno blato koje iz daleka izgleda kao zlato ali kad mu se približimo i uzmemo u ruke njegova lakoća odmah odaje da je riječ o laži, ne treba ni zagrepsti po površini. Prave su krjeposti zlato, čisto zlato bez mane. To zlato ponekad može biti zaprljano blatom, očisti ga se i - zlato je zlato.

Postoje osobe koje su naizgled dobre u određenim situacijama, zbog određene uloge koju imaju u javnosti za javnost, dobre samo određenim ljudima, dobre zbog navike, lagodnosti, vlastite taštine i glume…

… probajte ih primiti „u ruke“!