Zašto molim za mir?

Kaže jedna pričica kako je župnik na kraju mise rekao: „Idite u miru!“, i svi vjernici otišli u kafić preko puta crkve.

A kafić se zvao: „Kod Mire“. Ovaj vlasnik kafića je bio lukav i dobro iskoristio položaj u blizini crkve kako bi zbog „mira“ što ga svećenik daje vjernicima zaradio nešto novca. No, to naravno nije ispravno shvaćeno poimanje mira.

Mir je, Bože, Tvoj dar. I ja ga nikako drugačije ne mogu shvatiti. Jer kod Tvoga, Isuse, rođenja i anđeli su pjevali: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2,14) To hoće reći da mi Ti, Bože s neba, daješ mir, da je mir djelić neba na zemlji i da mir dolazi po Tebi, Isuse Kriste, koji si tada bio maleno, tek rođeno djetešce.

Ma, znam, pravi kršćanin će uvijek reći: „Sve je Božji dar!“. Ali upravo u tome i jest sva čovjekova istina, da prizna kako je doslovno sve što ima, pa čak i to što postoji zapravo Tvoj dar, Bože, za koji Ti trebam zahvaliti. I to ne samo jednom, već često. Zahvaljivati Ti na svakom daru. Pa, tako i za dar mira. Hvala Ti, Bože, na daru mira!

U tom priznanju Tebi, Bože, da je sve što imam Tvoj dar i da je mir također Tvoj dar, u meni raste osjećaj poniznosti i uzvišenosti. Poniznosti, jer nisam na istoj razini s Tobom da bih Te mogao nešto kao što je mir tražiti, ali Ti mi ga ipak daješ. Time taj dar postaje nezasluženi dar, postaje milost na koju Ti nikada ne mogu istom mjerom uzvratiti već je samo prihvatiti.

Osjećaj uzvišenosti pak raste, jer s mirom u moje srce dolazi i komadić neba. Time postajem nebesnik, stanovnik neba. Kad sam u miru, djelić neba je u meni. Čini mi se kao da je mir fotografija s neke zabave na koju kasnim. Prijatelji mi šalju slikovnu poruku sa zabave kako bi me privukli da što prije dođem, pa mi tako i Ti Bože svojim mirom daješ da vidim i osjetim djelić neba u koje želim što prije ući.

Mir, kao što rekoh, odnosno zapisah, dolazi po Tebi, Isuse Kriste i nikako drugačije. Možemo mi mir nazivati raznim imenima ili do njega dolaziti raznim načinima, ali u konačnici si Ti taj, Isuse Kriste, koji donosiš mir.

Koliko si puta rekao, a samo nekoliko puta je ostalo zapisano: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”, ili: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”?! Ali te riječi, te utješne riječi dolaze tek nakon suza pokajanja i priznanja vlastitih grijeha. Mir primam tek kad sam sebi, a potom i Tebi, Bože, priznam svoj grijeh. Priznanjem se grijeha ponižavam i otkrivam svoju malenost pred Tobom. Otkrivam svoju pravu, realnu sliku poput onog izgubljenog sina iz Tvoje prispodobe, Isuse, koji nalazi svoj mir tek kada sam sebi prizna da je pogriješio i zaglavio sa svinjama, a njegov otac mu nudi obilje. Tek u tom pokajanju: „Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: `Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!“ (Lk 15,18) i ja primam oproštenje svojih grijeha, a s time i mir, taj djelić neba već ovdje na zemlji.

„Mir vama!“, rekao si, Isuse, i svojim apostolima kada si ih nakon uskrsnuća susreo. Dahnuo si u njih svoga Duha i time i njima udijelio božansku moć opraštanja grijeha, a time i moć unošenja mira u ljudska srca. Od tada i apostoli, pa po njima i biskupi i svećenici, donose mir u ljudska srca opraštajući grijehe onima što se za njih kaju. O, koliko sam puta osjetio taj mir nakon primljenog oproštenja za svoje grijehe. I sada osjećam taj mir i u njegovom zanosu pišem ove retke. Istinski mir u srcu dolazi tek po proštenju grijeha. I ja kada molim za mir, zapravo želim da se ljudi ostave grijeha i prime djelić neba, prime tvoj mir, Isuse, u svoja srca.

Stoga kada na kraju mise kažem vjernicima okupljenim oko oltara: „Idite u miru!“, ne želim da idu u kafić preko puta ulice, kakogod da se on zvao, već da mir koji su primili po svojem pokajanju na početku mise ili još izvrsnije u samoj ispovijedi ponesu svim ljudima koje će susresti. Jer to je bila i tvoje želja, Isuse, kada si rekao apostolima: „U koju god kuću uđete, najprije recite: `Mir kući ovoj!` Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.“ (Lk 10, 5-6) Upravo to je činio i sam sv. Franjo u svakoj svojoj propovijedi navješćujući mir govoreći: “Gospodin vam dao mir!” Tvrdio je kako je taj pozdrav naučio po tvojoj objavi.

Neka Gospodin i tebi koji ovo čitaš udjeli oproštenje grijeha, a s njim i svoj mir!

Označeno u