Nenormalno normalni svijet

Nevjerojatno je kako brzo danas nešto normalno postane nenormalno. Tako postane sklandal ako jedan ministar obrazovanja izjavi kako je „Pitanje evolucije i dalje otvoreno kao i opcija da je Bog stvorio svijet“, a nije sklandal ako se izjavi da Boga nema. Postane normalno da se na američkom Super Bowlu promovira homoseksualizam u znaku „duginih boja“ i s motom „We Belive in Love!“, pa se tome pridruži i festival u San Remu (Italija), pa se više govori o pjevačima koji su u svojim rukama nosili znakove ukrašene duginim bojama, nego o samim pjesmama. Časno je da se predsjednik Obama naziva „čovjekom koji je američkoj naciji pružio budućnost“ prihvaćajući sve „vrste ljubavi“. A zaboravlja se da je to isti onaj čovjek koji se zalaže za abortus i koji nije htio ukinuti Planned Parenhood, američku organizaciju koja je prema godišnjem izvještaju za 2014. provela 327,653 pobačaja, te također djeluje s ciljem kontrole rađanja, prisilnog steriliziranja, prodaje organa namjerno pobačenih fetusa, povećanja dostupnosti pobačaja, širenja zakona koji promiču legalizaciju pobačaja i geneder ideologije.

Iskrivljeni simbol DUGE

Da paradoks bude veći iz starozavjetne biblijske priče o Noi (Post 9,13-17), znamo da je Bog stvorio dugu na nebu kao znak saveza sa živim bićima, kao obećanje da ih više nikada neće pokušati uništiti. A isti taj znak duge od 1978. godine koristi LGBT-ovski pokret (osobe lezbijske, gejske, biseksualne i transrodne opredijeljenosti), koji upravo svojim zalaganjem za uništenjem obitelji, za surogat majčinstvom, za umjetnom oplodnjom… čini sve da se ovaj ljudski rod uništi. Da je to doista plan Novog svjetskog poretka potvrđuje i Unescov plan koji koristeći različite programe odgoja i obrazovanja ima za svrhu u slijedećih 20 godina učiniti da polovica čovječanstva postane homoseksualna.
Lažnost izjave „Ljubav je ljubav“
Svi ovi pakleni planovi su tako zamamno i razumno složeni u poznati slogan koji ponavljaju svi lijevo i liberalno nastrojeni pojedinci ili jednostavno neupućeni kršćani: pa to je samo „pravo na ljubav“ i „sva ljubav je ista“ - „LOVE IS LOVE“ – LJUBAV JE LJUBAV! A to je tako jedan površni pogled, jer pod riječ ljubav možemo staviti toliko puno različitih ljubavi. Svi psiholozi i njihove teorije imaju više podjela ljubavi. Neki je dijele na „strastvenu ljubav“ – zaljubljenost i „partnersku ljubav“. Klasična podjela ljubavi je na PHILIA (prijateljska ljubav), EROS (tjelesna ljubav), AGAPE (milosrdnost, zauzimanje i briga za bližnjeg). Drugi psiholozi navode još više podvrsta ljubavi. Iz praktičnog života možemo reći da se razlikuje majčinska ljubav od očinske, bratska od sestrinske, pa ljubav djedova i baka… - sve imaju neku svoju boju i karakteristiku. Tako da kad kažu da je važna samo ljubav, nije istina jer ako nekom djetetu daš samo majčinsku ljubav, a zakineš ga za očinsku, sestrinsku, ili bakinu… to dijete ostane zakinuto za neka temeljna iskustva, za različite izljeve i okuse ljubavi koje može i treba dobiti od različitih osoba koje imaju različite uloge u njegovom životu. Dokazuju to i pisma djece koja su odrastala u gay obiteljima i koja i sada pate, imaju psihičke posljedice ili se sama ne znaju nositi s osobama drugog spola jer nisu upoznali majčinsku ili očinsku ljubav u svom životu.
Slogan „Ljubav je ljubav!“ nikako ne stoji ako usporedimo istospolne i prirodne odnose muškarca i žene zato što „težina“ ljubavi i komunikacije koja se rađa između muškarca i žene, između ta dva psihološki, emocionalno, tjelesno… potpuno različita bića neusporedivo je teža od „istosmjernosti“ odnosa koji imaju dva muškarca ili dvije žene, ipak dva jednaka psihološka, emocionalna, tjelesna bića (iako oni kažu kako preuzimaju različite uloge). Ali drugo je „uloga“, a drugo je „bit“.

Ljubav se dokazuje žrtvom

Gospa u svojim porukama često govori o svom i Isusovom poslanju: Bog Otac ih je poslao kako bi nas, Božju djecu, naučili ljubiti. Zašto ljubiti? Zato što je Bog ljubav. I tko ljubi, poznaje Boga. „Djeco moja, moga Sina mogu vidjeti svi oni koji ga ljube, jer njegovo se lice vidi po dušama koje su ispunjene ljubavlju prema njemu.“ (usp. Gospina poruka Mirjani 2. 03. 2016.) Kakva je to ljubav koja čini da Bog postaje vidljiv nama i u nama? Ova ljubav koju naviješta svijet – ljubav užitka, samodostatnosti, komotnosti, utaživanja vlastite želje ili vlastitih strahova nauštrb nerođenih, bolesnih, različitih…? Ne, ljubav o kojoj Gospa i Božja Riječ govore je milosrdna ljubav, ljubav koja se dokazuje žrtvom! To nije ljubav koja se izgovara i reklamira, to je ljubav koja se dokazuje životom u samosagorijevanju, odricanju, prihvaćanju, praštanju… „On je izgovarao riječi spasenja za cijeli svijet, riječi ljubavi za sve, ljubavi koju je dokazao svojom žrtvom.“ (usp. Gospina poruka Mirjani 2. 03. 2016.)

Jedini ideal: Milosrdna ljubav

Zašto nas Gospa neprestano upućuje na Božju riječ? I zašto je današnji svijet tako žarko želi relativizirati i dokinuti? Zato što nas Božja riječ uvijek vraća na početke i temelje života. Ako vjeruješ da je od početka Bog izvor života, onda vjeruješ i u ljubav kao princip stvaranja. Onda razumiješ zašto je tako važno odgajati djecu za ljubav jer ljubav nije samo odnos prema nekoj osobi, nego stav, orijentacija cijelog našeg karaktera i života i temelj zajedništva, karta za vječnost.
Božja Riječ nam otkriva kako je početak svega Božje Milosrđe i da je svršetak svega opet to divno, milosrdno Očevo srce. Cijeli nam je životni put zapravo uranjanje u Božje Očinstvo i odrastanje u identitetu Sinova Božjih.
Zato bi jedini ispravni slogan trebao biti samo onaj biblijski: „Budite milosrdni, kao što je Otac vaš milosrdan (Lk 6, 36)!“
I sam Sveti Otac Franjo kaže kako je „Crkva u ovome času velikih epohalnih promjena, pozvana snažnije davati znakove Božje prisutnosti i blizine. Ovo nije vrijeme za rastresenost, nego vrijeme da ostanemo budni te da u sebi probudimo gledanje u bitno. Vrijeme je to u kojem Crkva treba pronaći osjećaj za poslanje koje joj je Gospodin povjerio na dan Uskrsa da bude znak i oruđe Očeva milosrđa...“ (Iz propovjedi pape Franje na dan proglašenja Jubilarne godine Milosrđa, u subotu 11. travnja 2015. na liturgijskom slavlju prve večernje Druge vazmene nedjelje, tj. Nedjelje Božjega milosrđa.)

Gledanje u bitno

Mi kršćani pozvani smo pronicati BIT stvari, gledati u bitno! Nemojmo stoga padati na površne slogane, površno etiketiranje, površne zaključke… Bitne stvari su najčešće one najmanje stvari u našem životu, one svakodnevne, male stvari koje zapravo čine život. Sve što radimo u našem životu i našim odnosima može nas voditi prema „intimnosti, povezanosti, prihvaćanju“ ili prema „izolaciji, sebičnosti, zatvaranju“. To važi za najmanje stvari: možeš napraviti kavu samo sebi ili i mužu, možeš kupiti nešto samo sebi ili misliti i na prijatelja, možeš ugoditi sebi ili žrtvovati se pa ugoditi djetetu… Nema nam drugog puta. I sama Gospa kaže: „Zato, djeco moja, apostoli moji, poslušajte me. Ostavite se ispraznosti i sebičnosti. Ne živite samo za zemaljsko, materijalno…“ Još ovo malo dana korizmenog hoda prema Uskrsu mogu biti prilika da bolje i ustrajnije rastemo u milosrdnoj ljubavi na koju smo pozvani.

 

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 2.4.2020.
02. Travanj 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.