Sa blagdanom Krštenja Gospodinova završava se Božićno vrijeme – vrijeme Isusove epifanije – očitovanja njegovog poslanja na zemlji: ozdraviti i spasiti izgubljeno Božje stado.

U liturgijskom kalendaru započinje tzv. „vrijeme kroz godinu“ – u kojem pratimo Isusov zemaljski život i njegovo naviještanje Kraljevstva Božjeg. I mi kao vjernici uronjeni smo u ovu dinamiku liturgije: nakon što smo primili milosti božićnih dana, pozvani smo te milosti utjeloviti svjedočanstvom vjere u našem svakodnevnom životu. Pred nama su novi dani nove godine. Vrijeme je da i mi postanemo novi!

Kako to učiniti? Gospa u Međugorju opet nam pokazuje jedini put: a taj put je življenje Božje riječi u djelotvornoj ljubavi jednih prema drugima. U nesigurnosti svijeta Gospa nam kaže da je naš osnovni zadatak ne utrnuti plamen Božje ljubavi! Ljubiti, odgajati za ljubav, svjedočiti ljubav - čini nas drugačijima. Čini da budemo sol zemlje i svijetlo svijeta. Ako nestane ljubavi (soli i svjetla) čime će se ovaj svijet hraniti (osoliti, osvijetliti)? Pred nama leži nimalo lak zadatak: boriti se očuvati plamen ljubavi u vlastitom srcu.

Ono što će sve više razlikovati sinove tame od sinova svjetla upravo je to imanje/nemanje Ljubavi u srcu. Naš Bog je ljubav. I samo onaj tko ljubi – poznaje Boga, govorila su nam misna čitanja ovih zadnjih dana. Ovaj svijet stoji loše upravo zato što Sotona krade ljubav iz srca, srca se hlade i postaju sve udaljenija od Izvora života i ljubavi. Srca postaju slijepa za pravu ljubav. Željna su smisla, pa onda gutaju one ljubavne lažnjake koje ima nudi svijet – a to su prolazne emocije, instant zadovoljstva, ugođaji, uzbuđenja, zadovoljavanje vlastitih potreba, komfor, prihvaćanje svih i svega, opća tolerancija. Tjeraju nas misliti da čak što više toga toleriraš – to više ljubiš. Isusova ljubav nije takva. On je rekao da je njegova Riječ poput dvosjekla mača –jasno govori što je Istina (ljubav), a što nije; što služi životu, a što smrti. Njegove zapovjedi su jasne. Nema relativiziranja ni političke korektnosti. Isusova ljubav traži umiranje, odricanje, žrtvu, darivanje, pouzdanje u Njega i prihvaćanje vlastite nedostatnosti. Prihvaćanje da smo samo slabo stvorenje, a da je Bog onaj kojem plaćamo račun. Ova podjela uloga svijetu se najmanje sviđa. I zato ulogu Boga briše, nesvjesni da će izbacivanjem tvorca Reda, nastupiti totalni kaos! A kaosom vlada, znate već tko!

Važno je znati kako prava ljubav nije emocija – nego volja! Željeti dobro. Voljeti - voljom se odlučiti za dobro! Prava ljubav je aktivna! Ljubav je odluka. Kao što i Isus na križu – nije osjećao ugodu niti sentimente, nego je u boli i patnji, voljno odlučio svojim neprijateljima željeti dobro. Ljubav koja ide protiv! Križ je kada odlučiš biti ljubav dok sve oko tebe govori da ne budeš! To je izazov!
Eto nam dakle uzvišenog zadatka, onog koji su mnogobrojni sveci živjeli prije nas. Mala Terezija spoznajući svoje poslanje kaže: „U srcu crkve bit ću ljubav!“ A mi možemo reći: U srcu moje obitelji bit ću ljubav! I ne zaboravite: Svaka, a posebno revolucija Ljubavi, počinje u obitelji!

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
ZADAR Veliki koncert suvremene duhovne glazbe - Dođite na Večer slavljenja pod geslom 'Hrvatska u Plavom kaputiću'
24. Veljača 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.