Svi oni koji s djecom idu na more znaju koliko je to lijepo ali i naporno. Naime, sve ono što bi trebalo biti opuštajuće, poput kupanja i plivanja, sa djecom postaje vrlo stresno jer se mora pratiti svaki njihov pokret i položaj.

Moraš ih imati uvijek „na oku“ jer bi za čas mogli potonuti u vodi ili se izgubiti. Godinama sam nadobudno nosila knjige na plažu, maštajući o mirnom sunčanju i čitanju, izvaljena u pijesku, a u stvarnosti vrijeme je trebalo provesti budno sjedeći i gledajući vlastitu djecu da im se nešto opasno ne bi dogodilo. Trebalo mi je da prihvatim kako su mi najpotrebniji rekviziti za plažu dobra stolica, suncobran i naočale. Zato razumijem Gospu kad u svojoj zadnjoj poruci kaže da nas gleda… Vjerojatno i ona kao svaka Majka budno prati nas, svoju djecu, kako se i mi u ovom našem moru života ne bi na nešto naboli, utopili, izgubili… Svakako, lijepo je znati da te Majka gleda! Nekako mi je to tako ohrabrujuće i utješno: znati da u svom plivanju kroz život nisi tek „slučajna riba u vodi“, nego nečije dijete i da na to dijete netko pazi, i još više: da čita ono što to dijete nosi i proživljava u duši! Pa kako nas to Gospa vidi ovih dana:

Vidi da smo izgubljeni
Ono što Gospa u nama i oko nas vidi ovaj put nije dobro. Vjerojatno smo i sami svjesni kaosne i nesigurne situacije u kojoj živimo, ali još više pogodi kad ti to netko izvan tebe tako jasno i konkretno pročita. Gospa vidi da smo izgubili smjer, da smo stavili čovjeka i zemaljske potrebe na prvo mjesto i zato nemamo molitve ni radosti ni nade u srcu. Vidi da smo jednostavno izgubljeni! Geopolitički, ekonomski i kojekakvi drugi analitičari naći će tisuću razloga svih ovih kriza i terorizama koji nas pogađaju, a Gospa daje onaj jedini i korjeniti razlog: nismo stavili Boga na prvo mjesto u našem životu! Ako od početka piramida vrijednosti nije dobro posložena, normalno je da će na kraju izaći nered i izgubljenost! I to je baš ovo što je vidljivo u svijetu. Tako jednostavno a tako najteže za uraditi: posložiti vlastiti život tako da od jutra, od trenutka kad otvorimo oči – Bog bude na prvom mjestu, da nam bude važnije ugoditi Bogu, nego ljudima! (usp. 1 Sol 2,4).

Vidi da smo beznadni
Ono što nas pokreće u životu jest nada! Nada u ljepši trenutak, ispunjeniji dan… nada u zajedničke trenutke s mužem/ženom, nada u radost odrastanja vlastite djece… i na kraju nada u konačno ispunjenje srca vječnom Ljubavlju kojom smo ljubljeni. Ovaj je svijet napravljen tako da nam krade nadu! Terorizam i nesigurnost dane ispunjavaju strepnjom, ekonomske krize i ratovi budućnost djece ispunjavaju neizvjesnošću, širenje nemorala i tehnologije krade trajnost i sigurnost odnosima s mužem, ženom i obitelji. Zato nam ona kaže: „Ne gubite nadu koju vam nosim!“ (25. 07. 2016.) Jer njezina prisutnost ovdje u Međugorju očiti je znak koliko nas Bog ljubi, sve vodi i da „.. u svojoj dobrohotnosti izvodi u nama i htjeti i djelovati!“ usp. Fil 2, 13
I Papa Franjo govori o NADI I RADOSTI! On kaže: „Biti skloni tuzi nije dostojno naše duhovne stature! Tuga je zapravo virus koji inficira i blokira sve, koji sva vrata zatvara, koji sprečava ponovno pokretanje života, ponovno započinjanje. Bog se međutim uporno NADA: uvijek vjeruje da se možemo ponovno ustati i ne miri se s tim da nas gleda ugašene i bez radosti. Tužno je vidjeti mladog čovjeka bez radosti. Jer mi smo uvijek njegova ljubljena djeca. Sjetimo se toga na početku svakog dana. Dobro bi nam činilo to svako jutro reći u molitvi: „Gospodine hvala ti što me voliš, siguran sam da me voliš, daj da se zaljubim u svoj život. Ne u svoje pogreške koje se trebaju ispraviti, ma u sam život koji je veliki dar: jer je ono vrijeme za ljubiti i biti ljubljen!“*

Vidi da smo umrtvljeni
Ovo ljeto Gospa posebno govori o važnosti čuvanja života duše. Usp. „Vi, djeco moja, vi se trebate brinuti samo za vašu dušu, jer ona je jedino što vam na Zemlji pripada. Nju ćete donijeti zaprljanu ili čistu pred Nebeskog Oca.“ (poruka 2. 07. 2016.)
Riječ “duša” koja se koristi u Bibliji prijevod je hebrejske riječi nefeš i grčke riječi psykhé. Nefeš doslovno znači “stvorenje koje diše”, a psykhé “živo biće” što znači da se u Svetom Pismu izraz „duša“ odnosi na cijelu osobu, označava osobu, živog čovjeka, a ne samo neki duhovni princip koji nadživljava smrt tijela. Svatko od nas je dakle OSOBA - veličanstvena duša koja posjeduje tijelo, razum i emocije. Kada je naša osoba – duša živa, ona upravlja našim umom, emocijama i tjelesnim porivima. Duša nam daje potrebne inspiracije i ideje, kroz intuiciju, šesto čulo, maštu, savjest, instinkte, vizije, snove, "slučajnosti" i slično. Duša nas ohrabruje da uradimo stvari koje nisu logične našem umu, neugodne su našim emocijama i idu protiv naše ugode – kao npr. postiti, penjati se bos na Križevac, klečati sat vremena pred Presvetim… i baš te stvari nam daju krila, hrane nas i čine nas ponosnima i snažnima. Vodstvo duše poštuje moralne i naravne vrijednosti koje su upisane u čovjekovu savjest i vodi prema ljubavi. Zato je bitno da hranimo svoju dušu i dopustimo joj da ona upravlja našim životima, a tijelo, emocije i um trebaju biti pod njezinom kontrolom i vodstvom ili, bolje rečeno, služiti duši. Ako smo robovi tjelesnih poriva, nekontroliranih emocija ili neispravnih uvjerenja, uređujemo svoj život, svoje odnose i svijet oko sebe prema tim bolesnim parametrima. To je upravo ona slika koju svijet danas ostavlja: kaos, raspad i bolesno stanje. Zato Bog treba „žive duše“ koje neće slušati logiku svijeta koji propagira slobodu uma, nestalnost emocija i razvratnost tijela, nego koje će se voditi logikom Isusove ljubavi!
Iz ovoga postaje razumljivo zašto je ovome svijetu tako važno da nam „ubije dušu“ jer smo tada obezglavljeni, ostavljeni na milost i nemilost prevarenom razumu, ranjenim emocijama i uprljanom tijelu. Dajemo se kontrolirati. „Živa duša“ koja živi po logici ljubavi, ne podlaže kontroli Novog svjetskog poretka i medija koje su u njegovoj službi.
Ono što je danas vidljivo u svijetu jest da su duše ljudi mrtve. To se vidi u praznim pogledima, u porastu depresivnih stanja, u povećanom broju samoubojstava – posebno mladih. Vidi se u eskalacijama nasilja, u pojačavanju zvukova, osjeta, jačine droga, ekstremnostima u sportovima, užicima, bolima, uzbuđenjima…, sve se pojačava do maksimuma kako bi se nešto osjetilo! Neki idu čak dotle da ubiju drugu osobu – samo da bi osjetili neko uzbuđenje, neki osjećaj… Papa Franjo to stanje umrtvljene i uspavane duše naziva „anestetiziranom dušom“. Anestezija nastaje radi DOPINGA uspjehom pod svaku cijenu i zbog DROGIRANJA sebičnošću i egoizmom. (Usp. „Ne dopustite da vam umrtve (anestetiziraju) dušu, nego se usmjerite prema cilju koji je ljubav, koja zahtjeva i odricanje i jedan snažni „ne“ dopingu uspjeha pod svaku cijenu i drogiranju mislima samo na sebe i na vlastite komocije.“*)

Tješi nas da smo voljeni
Stoga ne čudi što se Gospa tako brine za našu dušu, što nas uči kako je nahraniti, kako napuniti, kako ne dozvoliti da bude potlačena, pobijeđena, iscijeđena… Eto zašto je tako važan POST – jer nas on vježba u mrtvljenju tjelesnih poriva… Zašto su važni SAKRAMENTI – jer nas oni emocionalno liječe. Zašto je važno čitati BOŽJU RIJEČ - jer nas otvara u Spoznaji i Istini. Kao što tijelo da bi živjelo mora primati tjelesnu energiju, hranu, vodu… tako i duša živi od nebeske hrane - Božanske ljubavi, Spoznaje i Istine. Najčistiji izvor božanske ljubavi je Sveta Misa – vječna beskrvna žrtva Njezina Sina. To nas danas Gospa uči – da trebamo hraniti dušu Isusovom ljubavlju iz Euharistije („…iznova vas pozivam da slavite srce Isusovo, srce vjere, Euharistiju.“ – usp. poruka 2. 07. 2016.) Isto tako i da trebamo ŽIVJETI naše obiteljske i ljudske odnose stvarno (ne virtualno) jer „…bol i radost, patnja i ljubav čine da vaša duša intenzivno živi…“ (usp. poruka 2. 07. 2016.)

Hrabri nas da smo spašeni
I na kraju ostaje molitva – molitva kao traženje Boga u tišini vlastitog srca! Gospa opet usrdno poziva: „…molite, molite, molite dok vam molitva ne bude radost!“ Zašto molitva? Zato što je molitva neprestano punjenje baterija duše Božjim životom i snagom. Molitva je „punjač“ koji čini da se Božji život prelijeva u dušu, kao što se preko punjača el. energija pretače u bateriju mobitela. Molitva je „zrno soli“ ili „zrno kvasca“ koji, iako mali, imaju moć zasoliti cijeli lonac ili uskvasati svo tijesto. Molitva je put prema radosti spasenja! Upravo je i poziv na molitvu i čitanje Evanđelja bio zadnji poziv pape Franje mladima u Krakovu: „Gospodin ne želi ostati samo u ovom lijepom gradu (Krakovu) ili u dragim uspomenama, nego želi doći u tvoju kuću, živjeti u tvome svakodnevnom životu: studiranju, prvim radnim danima, prijateljstvima, ljubavima, planovima i snovima. Kako mu se sviđa kad se u molitvi sve to donosi Njemu. Koliko se nada da će među svim kontaktima i svakodnevnim chatovima (razgovorima) na prvom mjestu biti zlatna nit molitve! Koliko samo želi da njegova Riječ govori svakom tvome danu, da njegovo Evanđelje postane tvoj i bude tvoj GPS (navigator) na putovima života!“*

*Iz Propovijedi Pape Franje sa završne sv. Mise XXXI Svjetskog susreta mladih u Krakovu (Campus Misericordiae, nedjelja 31. srpnja 2016.)

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 2.4.2020.
02. Travanj 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.