Ognjem i mačem (Lk 12,49-53)

Nitko ne bi povezivao Isusov dolazak na svijet s ognjem koji uništava i izazvanim nemirom među ljudima.

Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo. Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, nego razdjeljenje. Moguće je da se slika posvađanih snaha sa svojim svekrvama i zetova s punicama nekako se još uklapa u viziju Isusova dolaska među nas, ali uistinu zar bismo trebali ostati isključivo na takvoj interpretaciji ovoga teksta? Što nam Isus želi poručiti?

Isus riječi o ognju i nemiru među ukućanima govori mnoštvu, koje ga je slušalo. Evanđelist Luka kaže da su to bile tisuće i tisuće. To znači, mnoštvo koje se ne može prebrojiti. No izgleda da su ga svi razumjeli. Nama nije lako. Možda nisu imali problema koje ima prosječna hrvatska obitelj? Ma, imali su, ali Isusove su riječi primjenjivali na svoje živote i to je izazivalo veliki nemir među rođacima i u obitelji. Oni koji su krenuli za Isusom primili su ga kao Spasitelja. Za pobožnog Židova koji se držao do kraja predaje Isus je bio običan učitelj. Drugim riječima pripadnost mladoj Crkvi izazivala je nemir među ukućanima. Isus svakoga poziva na radikalnu ljubav i milosrđe, na praštanje, na blažen i siromašan život bez pohlepe i prijevare. Tako nešto naravno izaziva revolt odnosno nemir. Svi koji su krenuli za Kristom ustrajali su u nošenju svakodnevnog križa (usp. Lk 9,22 i sl.).

U tom kontekstu važna je Isusova čežnja za krštenjem. On sam kaže: Muka mi je sve dok se to ne zbude. Naravno Isus misli na svoju smrt i uskrsnuće.

Kako bismo još bolje shvatili Isusovu poruku o ognju i nemiru pogledajmo što piše evanđelist Matej u sličnom odlomku (10,34-36). Možda ćemo tada bolje shvatiti Isusove riječi ili će nam se još više zakomplicirati. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Sada se umjesto ognja pojavljuje mač. Mač ne zvuči miroljubivo. Mač reže, razdvaja, uništava, ubija npr. životinje u hramu. Što sada? Trebamo li uzeti mač od Isusa? Ne samo mač, nego i oganj. To su stvari s kojima uglavnom ne znamo rukovati, ali ako oganj usporedimo s Duhom Svetim, a mač s Kristovim riječima (usp. Iv 6,63; Hebr 4,12) dobit ćemo zanimljivo oružje u borbi protiv Zloga, ali također i pomoć u svakodnevnici s kojom imamo ponekad najviše problema.

Ostat ćemo ovaj put samo s mačem u ruci. Isus u svome govoru spominje rodbinske veze: očeve, sinove, majke, snahe i svekrve, kojima treba pridodati zetove i punice. Danas među ukućanima nije problem vjera u Isusa Krista, nego je problem zapravo u obiteljskim i rodbinskim odnosima. Isus je knez mira. On ipak donosi mir onima koji žele odbaciti od sebe nemir. Nemir je izazvan napetim međuljudskim odnosima. Pogledajmo sami naše obitelji, rodbinu. Možda je potrebno hitno uzeti od Isusa mač i kroz nemir učiniti mir. Trebamo jednostavno rezati koliko god to zvučalo banalno. Naravno to je osobno obraćenje i molitva.

Isusovim mačem otkinimo pupčanu vrpcu koja nas povezuje s prošlošću, s uvredama od strane najbližih. Ne možeš duže u svom srcu ne oprostiti. Ta se navezanost na osobe događa između roditelja i djece, koja stupaju u brak. Često su takve situacije razlogom raspada braka. Nije čudo da postoji toliko viceva o kraljici majci i sinu ili pak o svekrvama i snahama, koje nikako ne mogu zajedno. Možda si i ti zavezan za takvu neku pupčanu vrpcu koja ti zapravo sprječava istinito ljubiti najbliže. Pogledaj oko sebe. Nije ti potreban dobar vid, nego otvoreno srce.