U srijedu 28.2.2018., na trećem korizmenom susretu župljana, predavanje je imala školska sestra franjevka DOMINIKA ANIĆ, nakon toga uslijedilo je blagovanje kruha i čaja koje su pripremili župljani iz Šurmanaca.

U svom predavanju s. Dominika je konstatirala kako je stres neumitni pratitelj svakog čovjeka. I sami često puta kažemo: „Sav sam u stresu. To mi je od stresa, ili kriv je stres!“ Stresa je oduvijek bilo, ali ne u tolikoj mjeri koliko ga ima danas radi ubrzanosti i nesigurnosti vremena i životnih uvjeta u kojima živimo. Stresu obično pridajemo negativnu konotaciju i na stres svaljujemo svu nesređenu situaciju u kojoj živimo. S. Dominika je u predavanju upravo htjela pokazati kako čovjek svoje stresne situacije može preokrenuti sebi u korist, kako iz njih može izvući ona pozitivna upozorenja i promjene na koje stres poziva. Vidjeti što taj stres jeste u mom konkretnom životu.

Prvo je govorila općenito o stresu i zašto je on štetan u našem životu. Čovjekov organizam nije stvoren tako brzo rješavati frustracije koje mu ubrzani život i obaveze donose. Zato je u krizi i stresu. Važno je prepoznati i upoznati sebe i svoje granice. Izmjeriti što možemo, a što ne možemo učiniti ili promijeniti. Svi naši problemi dolaze od toga što mi silnu energiju trošimo na ono što se ne može promijeniti! – ustvrdila je s. Dominika. Zato naš organizam puca i mi obolijevamo.

Svatko od nas ima svoj vlastiti kapacitet unutar kojega može djelovati. Ukoliko čovjek čini više, on puca i stres ga zapravo upozorava da mora drugačije posložiti svoj život. Uskladiti ga s onim što nosi iznutra. Posložiti prioritete.

Velika je mudrost to znati učiniti. Ali to neće umjesto nas nitko učiniti. Svatko od nas mora sam odlučiti što mu je važno. S. Dominika je posvjedočila kako je u svojoj praksi predškolskog odgajatelja susrela puno obitelji „bogatih“ ali nesretnih! Dakle, upitala se: „Zašto moramo trčati za nečim da bi bili kao drugi? Zašto ne bi bili jednostavno mi! Možda sa manjim, ali sretniji! Djeci ne treba mnogo, nego im trebamo mi!“

Zatim je govorila o zakonitostima ljudskog ponašanja! Zašto se ja, a onda i svi ljudi tako ponašamo? Kad to naučimo, onda ćemo se znati usklađivati – a to je zapravo problem današnjeg vremena: ne znamo se usklađivati.

Ako nije po našem – onda je propast svijeta! Trebamo se naučiti da drugi vide drugačije, da su im drugačiji prioriteti, uvjerenja. Mi mislimo da mi možemo upravljati životima drugih ljudi. Ali to nije točno. Na nas puno toga utječe iz vana. Ali prelijepo je otkriti da je ipak kormilo našeg života u našim rukama – da mi možemo upravljati, da mi možemo odlučiti hoću li biti sretan u svom životu ili ne!

Odnosno, to ne znači da će mi u životu uvijek sve biti lijepo, ugodno lako, ali ja mogu odlučiti hoću li to preokrenuti na svoju izgradnju ili svoju razgradnju!

Zaključaj je da je nama Bog već dao sve alate, a naša zadaća u životu je da to otkrivamo, a ne zatrpavamo. Trebamo zajedno s Bogom otkrivati svrhu i cilj našeg vremena i života i onda ćemo vidjeti koliko je to divan poziv i dar biti kršćanin i vjernik. Pogledajte u našoj fotogaleriji kako je to izgledalo sinoć: 

Osmrtnice ba