Veliki petak u Međugorju

Obredima Velikog petka spominjemo se Kristove muke. Pratimo Krista na njegovom putu poniženja, trpljenja, patnje i smrti. Pokora, post, žalost i ozbiljnost, daju pečat tom danu.

Na Veliki petak, 19. travnja u međugorskoj crkvi tokom jutra nije bilo nikakvih obreda. Križni put za župljane i hrvatske hodočasnike bio je na Križevcu u 11 sati. Mnogobrojni vjernici pobožno su u molitvi križnog puta slijedili međugorskog župnika fra Marinka Šakotu koji je predvodio razmatranja pred postajama.

Poslijepodne i prije 16,00 sati vjernici su se okupljali na ispovijed koja je trajala do 17,30 sati, a zatim se nastavila iza obreda.

Krunica je započela u 17 sati, a obredi muke Gospodinove i ljubljenje križa u 18 sati. Svetu Misu predvodio je fra Zvonimir Pavičić, fra Stanko Soldo i fra Karlo Lovrić, uz suslavlje mnogobrojnih svećenika među kojima je bio i Mons. Henryk Hoser.

Obredi Velikog petka podijeljeni su u tri dijela: služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest. Na početku obreda svi vjernici obavljaju pokajnički čin u šutnji, klečeći, a svećenici se prostiru u najdubljoj poniznosti pred oltar. Tada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavog svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi. Zato nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova sluša se izvještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelist Ivan.

Upravo je to pjevanje Isusove muke večeras bilo posebno dojmljivo. Ulogu pripovjedača imao je fra Zvonimir Pavičić, ulogu Isusa imao je fra Karlo Lovrić, pojedinačne uloge pjevao je muški glas iz velikog zbora „Kraljica Mira“ koji je pjevao sve zborne dionice.

Nakon homilije u kojoj se objašnjava smisao Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, slijedi sveopća molitva. Nju je također jednim dijelom pjevno, a jednim dijelom govorno svojim prekrasnim glasom ispjevao fra Zvonimir. Nakon nje slijedi klanjanje križu. Fra Zvonimir je pjevajući razotkrio križ, sredstvo mučenja i smrti. Poslušnošću i predanjem u Očevu volju Isus to sredstvo preobražava u sredstvo našega spasenja. Križ dakle postaje simbolom spasenja, života i nade. Iskazujući poklon križu, zahvaljujemo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama. Nakon toga su svi prisutni svećenici poljubili križ.

Bogoslužje Velikog petka završava pričešću koja je posvećena na Veliki četvrtak. Ovoga se dana bolje razumije da blagovanje Kristova tijela u svetoj pričesti znači uzeti udjela u njegovoj žrtvi, prihvatiti trpljenje iz ljubavi prema braći i sestrama, te tako s Kristom širiti život u svijetu.

Inače obredi muke Gospodnje završavaju molitvom nad narodom, a nakon toga vjernici u tišini, bez pjesme, napuštaju crkvu.

Međutim kako je međugorska crkva župa cijeloga svijeta, nakon obreda koji su završili u 19,30 sati, započelo je ljubljenje križa od strane prisutnog puka. Zbor je pjevao tradicionalnu pjesmu PUČE MOJ…, a kolona ljudi još dugo se polako približavala

KRIŽU - cijeni svoga spasenja.
Po naputku biskupskog Ordinarijata na Veliki petak su se kod obreda ljubljenja križa prikupljali milodari za Svetu zemlju.