U Međugorju svečano proslavljena Svijećnica

Kako je to uobičajeno u ovome vremenu, u Međugorju vlada mirnije razdoblje s manje hodočasnika.

Tako su u četvrtak 2. veljače međugorski župljani, uz manje skupine hodočasnika iz Sjedinjenih Američkih Država, Italije, Njemačke, Poljske i Španjolske, svečano proslavili blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu – Svijećnicu. Toga je dana, kada se slavi i Dan posvećenog života, u Međugorju slavljeno sedam svetih misa, a od toga tri na hrvatskom jeziku. Svetu misu u 11 sati predslavio je fra Karlo Lovrić koji je u prigodnoj propovijedi, između ostalog, kazao:

„Marija, Josip i dijete Isus poslušni Mojsijevu zakonu dolaze u hram. Zašto dolaze? Oni spoznaju u materinstvu veliku tajnu koja ih povezuje sa samim Bogom i prepoznaju u Sinu jedan dar koji dolazi od Oca. Koja krasna vizija života. A mi kršćani ne smijemo se umoriti nikada braniti je. Život je Božji i život je svet. Gaziti život znači odbaciti Boga, a to je uvijek velika nesreća. Danas se abortus, odnosno ubojstvo nerođenog djeteta dotle proširilo da možemo reći da se civilizacija vratila unazad nekoliko stoljeća. Crkva, iako nažalost usamljena, nastavlja braniti nerođeni život i protivi se ubojstvu djeteta. Treba se prisjetiti, kada je život ranjen u jednoj točki, otvaraju se vrata ranjavanju cijeloga čovjekova života. Tada prestaje dostojanstvo i poštivanje svake osobe. Crkva je s Marijom i Josipom, ona hvali Boga za dar života. Jako osjeća svetost i nepovredivost života svakoga pojednica. U hramu se događa znakovit prizor - dok ponizna nazaretska obitelj živi svoju vjeru, opslužuju Mojsijev zakon, malo ih je koji opažaju što se to događa. Sami hramski svećenici su slijepi, ni oni ništa ne primjećuju. U njima dolazi do izražaja više navika nego vjera. Posjetitelji hrama žure se prinijeti životinjske žrtve i možda mole da Gospodin pošalje obećanog Mesiju. Ali njihova molitva je, rekli bismo, protiv Boga. Ona je obojena nekim njihovim očekivanjem koje Bog neće nikada moći prihvatiti. Pa Mesija je već tu, obećanje je izvršeno, a mnogi to ne vide. I Bog ima poseban izgled, ne možemo ga izmisliti po našoj želji. Ako bi to bilo moguće, onda bi to bio samo jedan obični idol. Boga možemo naći, otkriti, primiti i Boga možemo spoznati. Često Boga ne tražimo, nego samo idemo za sjenom vlastite oholosti. Mi bismo željeli Bogu naložiti kako bi se On morao ponašati. Međutim, na ovaj način ne stiže se do vjere, jer vjera nastaje na tlu koje se zove poniznost.”

Večernji je molitveno-liturgijski program započeo molitvom krunice koju je predmolio fra Slavko Soldo, a svetu misu u 18 sati predslavio je fra Vjekoslav Milićević uz koncelebraciju petorice svećenika. Nakon večernje svete mise vjernici su ostali u pobožnosti Klanjanja Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu do 20 sati.