Slutnje malo bilo je u strahu,
Kauboje raznijet će u mahu
Ta furija, ta Španjplska škvadra,
Pisalo se, toliko je kadra.

U minuti dva su gola dali,
Sami sebe oni se prepali,
A na scenu tad Hrvatska stupa,
Na noge se podigla je klupa.

Gojun jednu ko iz topa šalje,
Gol bi bio i da biše dalje.
Mamić Marko još i jače puca,
Španjolcima pomalo se štuca.

Dva je, dva je, ali napad traje
I gol treći sad Hrvatska daje.
Onda opet Španjolska bi dala
Razlika je u golovim mala.

Nosali se trideset minuta,
Svatko misli ja imam aduta.
Poluvrijeme, Hrvatska u fori,
Sad Španjolce loša slutnja mori.

Nakon stanke prednost biva veća,
Kakva ljudi, za Hrvatsku sreća?
Stivi brani, Horvat s krila puca
Pet golova, srce jače kuca.

Činilo se, Španjolci se bude,
Ko tobože Hrvatima ude.
Blizu došli, dva razlike samo
Nema straha, veli Babić, ajmo!

Igrala se zadnja je minuta,
Još Hrvatska ima svog aduta.
Prednost gola, Cindrić loptu vodi,
Što će biti, gola ne pogodi.

Tad Furija opet šansu ima,
Babić miran, dovikuje svima:
„Hrabro, Musa, ruke u vis više,
Ja to znadem, pobjeda se piše".

Pobjeda je, to je za anale,
Pariz već čeka, polufinale.
Što će biti, Babić opet znade,
Sedmi igrač pobjedu nam dade.

Norveška je, i ona se nada.
Za Hrvatsku najvažnije sada,
Da ne bude onih crnih rupa
I opet će zapljeskati klupa.

Finale je na dohvatu ruke,
A za pehar više znoja, muke.

Željko Babić, osporavan bio,
Odstupiti... više puta htio.
Ipak, vjera njemu snagu daje:
Ne se predat, da hrabro ustraje.

Hvala Bogu, da se tako zbilo,
Prvo čudo... već se dogodilo.
Hrvatska se raspjevala, divi,
Lijepa li si...ponovo se živi.

Međugorje, siječanj 2017.

loading...
Osmrtnice ba