Dužan sam nas malo vratiti na početke ukazanja u Međugorju.

Kad su vlasti djecu izolirale od hodočasnika i župljana, našli su se mali vidioci u kućnom pritvoru, bez kontakata s okolinom i župom.

Bila je srijeda. Gospa se ukazuje najmanjem od njih, malom Jakovu, i govori mu poruku kojom poziva sve na post: "Potreban mi je vaš post. Kaži svima da poste." Jakov joj odgovara da je u pritvoru. Da pred kućom čeka policija. Očekivao je direktnu intervenciju Majke. Ali Djevica samo reče: "Moraš moliti." Dječak se baci na koljena pred križ moli pet Očenaša, Zdravomarija i Slava Ocu. Kad je završio, pogleda kroz prozor i vidi da policajac pred kućom spava. Shrvan umorom i vrelim suncem on je zaspao. Jakov otvori prozor, zakorači i pobjegne. Susreće auto, vozač ga skriva u prtljažnik i provodi kroz sve straže. Kod crkve je Jakov iskočio iz prtljažnika i našao sigurnost u masi svijeta. Probio se do oltara i prenio poruku Kraljice Mira.

"Imam poruku važnu za sav narod", reče mi. Uzeo sam ga i postavio na oltar, pridržao mikrofon da svi čuju i vide malog vidioca.- "Danas se ukazala Kraljica Mira i rekla da svi postimo, da joj treba naš post." Okrenuo sam se prisutnima i upitao jesu li čuli i prihvaćaju li poruku. Jedan glas s ljeve strane, muški, pun i moćan glas, se zaorio i rekao: "Sve što Gospa traži učinit ćemo!" Uslijedio je velik, gromoglasan aplauz, koji je potvrdio ove riječi kao odgovor svih prisutnih. To je po mom srcu bio tako važan trenutak i proročki glas koji je pokrenuo sve nas: "Sve što Gospa traži mi ćemo učiniti!"

To vrijedi i danas. To je jedini odgovor svih nas, i župe posebno. Naša molitvena zajednica čuje taj poziv i odgovara na nj. Post je naša snaga. Postom i molitvom možemo zaustaviti sve ratove i sve navale Zla na nas, našu Crkvu, obitelj i narod.

Nježnim srcem čitaj sljedeće poruke i vidjet ćeš zašto bez posta nema pobjede, promjene, obraćenja i istinske slobode duha.

Gospa uporno traži post srijedom i petkom. Zašto je post bitan? U čemu je smisao posta?

“Želim vam zahvaliti od srca na vašim korizmenim odricanjima. Želim vas potaknuti da otvorena srca i nadalje živite post. Postom i odricanjem, dječice, bit ćete jači u vjeri. (25. ožujka 2007.)

Poziv na post je poruka koju nam Gospa upućuje od samog početka, a ponavlja je i na Novu godinu 2001., dakle na početku novog milenija.

Post je naša aktivnost u kojoj, i kroz koju, čovjek dolazi do unutarnje slobode. Kroz žrtvu čovjek dolazi do radosti, do nutarnjeg mira. Post je nešto osobno, nešto što pripada čovjeku da bi ne samo ukrotio sebe, nadvladao i zagospodario nad sobom, već i počeo pozitivno stvarati, razmišljati, doprinositi. Post je žrtva, ali kroz tu žrtvu mi dodirujemo i Božju, Isusovu žrtvu i prepoznajemo zašto nas Isus toliko ljubi. Post Isusov, post Crkve, post velikana u Crkvi, svetaca, bio je usko povezan s molitvom za njihov rast u svetosti, za njihove tolike pobjede nad Zlom.

Gospa hoće da naučimo postiti mislima, jer postoje zle misli. Da naučimo postiti svojim očima, jer postoji toliko zla i negativnog što ulazi kroz naše oči i ispunja naše srce, našu dušu, naše osjećaje. Naučiti postiti svojim ušima, osjećajima, odijevanjem, postiti u hrani, piću odmoru, itd.

Gospin poziv na post nije kažnjavanje i oduzimanje nečega na što bismo imali pravo, već uvjet našoj nutarnjoj slobodi.

Post mislima. Danas je tako važno naučiti postiti i odricati se nevaljalih, nečistih, neurednih, nasilnih i svakojakih ružnih misli. Valja uskladiti svoje misli s Evanđeljem i Božjim mislima. Stoga moramo čitati i meditirati Božju Riječ, živote svetaca. Toliko osoba trpi zbog neurednih i napasnih misli koje ih danonoćno progone. Znati postiti mislima je isto što i ostaviti pokvarenu hranu: ne želim je probati, jer će me otrovati. Srce koje je puno otrovanih misli ne može moliti, ljubiti Boga i bližnjega.

Post očima. Kroz naše oči kao kroz dva otvorena prozora ulaze nesmetano sve slike, scene, prizori, tragični događaji, koji su kroz film, televiziju i tisak, izloge i reklame oko nas na svakom koraku. Tolike nemoralne i opscene slike, što nam ih mediji nameću, nasilno ulaze u naše osjećaje, i iz tog depozita svijesti ispunjaju naše misli i čine nas prljavim, nasilnim, nečednim. Ne gube se te slike i scene ni u kakvom zaboravu. Naprotiv, one nas ispunjavaju i neprimjetno formiraju, mijenjaju. Stari su rekli: „Kaži mi što čitaš pa ću ti reći kakav si i tko si.“

Neka tvoja odluka bude: Ne smije moje srce postati odlagalištem ničije prljavštine!

Post ušima. Dar sluha i glazba pripadaju naravi čovjeka. Postoje ovisnici o televiziji, o glazbi, o buci vanjskoga svijeta. To je nemoć da se ostane sam u tišini vlastitog srca i čuje glas vlastite savjesti. Čovjek mora bdjeti i znati što je kukolj, a što je pšenica. Što ga razara i čini ovisnikom, a što oplemenjuje.

Post govorom. Znati u srcu zaustaviti riječ koja vrijeđa je snaga čovjeka. Znati zaustaviti psovku u srdžbi ili iskorijeniti je svjesno iz svog rječnika, iz svoje obitelji, je velika pobjeda pojedinca. Neukusne šale, ogovaranja, ponižavajuće i prljave priče, su materija koja se kao prljava voda prelijeva u našim susretima i sve nas prlja. Psovač i psovka su u službi Zloga. Naučiti postiti jezikom i odreći se ružnih i prljavih riječi je velika pobjeda milosti. To se može izmoliti i postom nadvladati.

Post osjećajima. Naši osjećaji mogu biti jako negativni, do te mjere da se pretvore u bolesno stanje našeg duha. Toliko je bolesnih reakcija i postupaka koji nas razaraju! Uskladiti svoje osjećaje i utopiti ih u ljubav je naš cilj i poziv.

Post u odijevanju. Koliki danas žive kao robovi mode! Svjedoci smo kako se kroz modu promovira kult tijela i užitka. Sve se to pretače u bolesno stanje duha, i odražava bolest duha. Čovjek počinje živjeti i raditi za stvari i lijep pa makar i lažan izgled. Biti umjeren je krepost, veličina, snaga kršćanina da ne ovisi o stvarima, već da služi Gospodinu.

Post u jelu i piću. Post ne znači samo odreći se hrane, već otkriti kruh kao dar. Post je lijek, kojim otvaramo prostor duhu. Koliki su neumjerenim uživanjem u alkoholu potonuli u alkoholizam, srušili sebe, svoj brak, svoju obitelj, narod, i napokon svoje kršćansko dostojanstvo. Ta neizlječiva ovisnost se liječi postom i molitvom.

Post od droge. Tužna je slika naše mladosti koja je postala rob droge. A to zlo nosi mnoga zla sa sobom. To je samoubojstvo jednog naroda koji ne bdije nad mladom generacijom. Naše škole, naša školska dvorišta, krčme i kafići su postali tržište tog smrtonosnog otrova.

Post od igrica, igara na sreću, karata i sl. Koliko je snažan taj porok, koji uzima sebi danak, govore svakodnevno crne kronike.

I tako možemo nabrajati naše ovisnosti i slabosti u nedogled. No, kako proći i provesti svoju obitelj i svoje bližnje kroz to uzburkano more? Kraljica Mira nam govori: „Postom i odricanjem, a preko svakodnevne molitve naći ćete u Bogu pravi mir.“

Možemo li bez odricanja računati na spasenje, računati na milost?

Molitva i odricanje su dva krila na kojima se podiže kršćanin u visine svoje vjere i ostvaruje svoj susret s Bogom. I danas, kao i u povijesti Crkve, biti svet i poziv na svetost imaju istu težinu. To je naš cilj. Ne možemo ga ostvariti bez milosti. Milost dobivamo od Gospodina otvarajući srca svoja Bogu kroz žrtvu, post, molitvu, sakramente, živeći uronjeni u Božju Riječ.

Gospine poruke o postu

Iz knjige- "Pet kamenova" (fra Jozo Zovko)

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Nadbiskup Trsta mons. Giampaolo Crepaldi: U Međugorju nam stiže hitan poziv na obraćenje
20. Rujan 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam Odbijam