Vrijeme je milosti, sazdano od milosnih dana koji se prožimaju sjajem Gospine nazočnosti, ozdravljaju nas slapom božanske svjetlosti, rastu u istini i čiste nas od natruha privida i neznanja.

Svakome koji želi poslušati glazbu Majčinih riječi i krijepiti se na izvoru nepresušne ljubavi, Bog je darovao Međugorje, oazu molitve i poruku mira razvezuje umnožene uzlove svijeta. Tek u Marijinoj blizini možemo osjetiti da smo djeca Božja, iskusiti radost pomirenja i liječiti se u zagrljaju dobrote, obnavljati se u osmijehu čistoće što se na nas izlijeva s njezina lica. Jer ona je slika nebeska, rajska stvarnost u kojoj se zrcali otajstvo Sinovih obećanja. Ona je prijestolje nebesko i utočište nade, gnijezdo sigurnosti što nas štiti od nasrtaja zloga. Ona je kolijevka jasnoće u kojoj prebiva snaga, ljubav i mudrost Presvetog Trojstva, poniznost prožeta istinom, istinom iz koje je sve poteklo i bez koje bi vjera bila labava i nesigurna.

Ako je u Gospinu Bezgrješnom srcu zdenac istine, onda je u njemu pohranjen i svjetlotok vjere, bljesak radosti koji doziva žive i mrtve, golemo prostranstvo nade u kojem ima mjesta za svu Marijinu dječicu. Ono je luka spasa i hram pomirenja, trajni melem za bolesne i umorne, sigurno utočište onima koji se traže i melodija punine u koju Gospodin vraća zalutale i zavedene. Potreban nam je tek mali iskorak, gorušičino zrno povjerenja i odškrinuta vrata sluha da bismo čuli glas koji nas nježno doziva, da bismo u kakofoniji lažnih ponuda prepoznali riječ istinitu. Ako je pokatkad i čujemo, brzo je zaboravljamo, onečišćeni larmom svijeta.

Zato nas Prečista i opominje da išetamo na svjetlo danje, da se izvučemo iz ljuštura lažne sigurnosti, da odbacimo pogubne navike i ne prepuštamo se beznađu koji budi strahove, koji nas odvaja od njezina Srca i tankom opnom nevjere zamračuje vidike.

Poziva nas Majka da se okrenemo vlastitoj nutrini i ne gledamo što drugi rade, misle i govore, već da se trgnemo iz učmalosti i krenemo putem osobnog obraćenja, da se priklonimo njezinim savjetima i ne zastajkujemo pred sjenama sumnje. Poziva nas da se ne kolebamo svjedočiti istinu, da budemo ustrajni u odricanju, da nam budnost bude vrlina kojom ćemo izbjeći zavodničke zamke. Potrebna nam je nepokolebljivost i odmak od vrjednota zemaljskih, otvorenost prema dobroti i istinoljublju, priklanjanje malim radostima koje će u konačnici rađati bogatim plodovima, donositi mir i jačati prijateljstvo sa savješću.

Obraćanje je put koji vodi iz muteža u bistroću, iz zamršenosti u jednostavnost, iz zamagljenosti u jasnoću, iz lakoumnosti u mudrost. To je put na kojem nas ne ranjavaju poruge svijeta i ne uvlače nas u tamu zakulisnih igara, gdje se klanjamo moćnima i robujemo probitcima svijeta, gdje nas nagriza žudnja za prolaznom slavom. Ljubav prema bližnjima urodit će razumijevanjem prema ljudskim slabostima i opraštat ćemo ranjenim srcima u koje se nastanila zavist i ljubomora. Ukorijenjeni u radost gledat ćemo svijet Majčinim očima, kojima je središte vida u Bezgrješnome srcu.

Plodovi našeg obraćenja potvrdit će se u obiteljskoj molitvi, u zajedništvu koje rađa blagošću i razumijevanjem, koje svaku manu strpljivo podnosi, koje uvijek sve ispravlja na dobro, koje se hrani ljubavlju i uzajamnim darivanjem. Jer uzaludno je sve materijalno bogatstvo ako nije popraćeno blagodatima molitava, ako nije ispunjeno poslušnošću i poniznošću, ako nije okrunjeno Božjim blagoslovom. Ne pomaže čovjeku ni zlato ni dragulji ako je u duši duhovna pustoš, ako nemiri zavladaju srcem, ako temelji duha počivaju na opačinama i nemoralu. Uzaludna su i sva naša znanja ako su prožeta lažnom duhovnošću, ako smo zatrovani bezbožnom literaturom, ako smo odgojeni u svjetonazoru koji prkosi istini.

Nećemo daleko doprijeti ako se prepustimo podmetanjima, ako se budemo hranili besmislicama začaranog uma. Zato nam Gospa preporučuje Sveto pismo koje svakodnevno trebamo iščitavati, koje trebamo držati na vidljivome mjestu, koje će nas u svakom trenutku podsjetiti na ono što jesmo i što bismo trebali biti, koje će nas snagom Duha Svetoga držati u budnosti, koje će nas poticati da se mijenjamo i da ustrajemo u hrvanju sa svijetom.

Bez vjere su nam uzaludna sva umovanja i sva nastojanja da dohvatimo nedokučivo, bez vjere smo ograničeni u ljubavi i spoznajama, bez vjere smo osiromašeni za dar istine, bez vjere ostajemo u mraku i tapkamo u glibu sebeljublja. Bet vjere smo odvojeni od svjetlosti i bez nje nam nikada neće procvjetati duša. Zato nas Gospa poziva da probudimo latice srdaca, da ne prebivamo u tami, već se bez straha, kao proljetni cvjetovi, otvorimo suncu vjere, svjetlosti Božje ljubavi i milosrđa koje će nas krijepiti svojom toplinom.

Kliknite na LINK za više kolumni

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Bugarski vjernici iz Rumunije u Međugorju
16. Listopad 2019.
Koristimo kolačiće kako bi Vam pružili bolje korisničko iskustvo i prilagodili sustav oglašavanja. U skladu s novim smjernicama privatnosti, moramo Vas upitati za pristanak prilikom korištenja kolačića.
Saznaj više Prihvaćam