Oče naš – molitva onih koji su na putu

Oče naš je molitva ljudi koji su na putu, koji imaju svoj cilj pred očima, a to je kraljevstvo Božje. Svaka riječ Očenaša sadrži nadu i molbu koja se odnosi na kraljevstvo Božje.

Zanima nas što je Isus rekao u razgovoru s Bogom. Isus o tom kaže ovako: Ako hoćeš naći Boga, razgovaraj s njim. Govori mu u tišini i poslušaj njegov odgovor u svojoj duši. Kad moliš ne pokušavaj svojom molitvom dokazati ljudima da si ti neki izvanredni čovjek koji ima posebne kvalitete. Tvoja se molitva ne tiče drugih ljudi. Moli ovako: Oče naš. Isusov 'Oče naš' možemo moliti sami na razne načine. Svatko Očenaš može moliti na način koji se njemu sviđa ili koji njemu odgovara. Oče naš. Bože, ti si Otac svih ljudi. Molim te za sve ljude, žive i mrtve, dobre i zle. Svima nam se smiluj, svima nam oprosti, sve nas uzmi pod svoju zaštitu, sve nas blagoslovi, sve nas povedi za sobom i sve nas spasi. Molim te naročito za one o koje sam se naročito ogriješio. Koji jesi na nebesima. Bože, ti si tajna i ja se prepuštam toj tajni. Molim te, daj meni i svim ljudima jaku vjeru, čvrsto povjerenje u tvoju ljubav i žarku ljubav prema tebi. Daj da se uživim u tvoju prisutnost, u tvoju živu stvarnost i da te nikad ne osramotim ni riječju, ni djelom, ni propustom. Sveti se ime tvoje. Oče, neka ti je hvala i čast u vjekove. Htio bih te proslaviti svojim životom. Što god budem danas i do konca života mislio, govorio, radio i trpio, neka bude, Oče, tebi na slavu i na čast. Dođi kraljevstvo tvoje. Oče, uspostavi svoje kraljevstvo u svakoj ljudskoj duši. Daj da se tvoje kraljevstvo istine, pravde, slobode, ljubavi, milosrđa i milosti ostvari na čitavom svijetu.

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Oče, daj da se tvoja volja ostvari u čitavom svijetu. Daj da svi ljudi ostvare tvoju volju. Daj da u mom životu sve bude po tvojoj volji. Daj da i ja uvijek ostvarim tvoju volju. Kruh naš svagdanji daj nam danas. Oče, daj nam ono što nam je potrebno za život. Molim te naročito za one koji gladuju, boluju, očajavaju ili se nalaze u bilo kakvoj bijedi i nevolji. I otpusti nam grijehe naše. Oče, oprosti nam naše grijehe. Kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Oče, praštam svakome, želim oprostiti. Daj mi snage da oprostim. Daj svim ljudima snage da mogu oprostiti jedni drugima, da s ove naše zemlje nestane mržnje i osvete. I ne uvedi nas u napast. Oče nebeski, ne daj da dospijemo u napast, da klonemo i sagriješimo. Odstrani sve ono što nas vodi u napast. Izbavi nas od svakoga zla. Oče nebeski, izbavi nas od zla, od duhovne tame i neznanja, od površnosti, nemarnosti i lijenosti u duhovnom životu.

Izbavi nas od praznovjerja i magije, zabluda i krivovjerja. Izbavi nas od moralnog zla, iščupaj nam grijeh iz srca. Izbavi nas od zloga, goni ga u pakao da ne može više napastvovati ljude. Izbavi nas od fizičkog zla, oslobodi nas od bolesti duše i tijela. Ne daj da padnemo, da se ozlijedimo, da padnemo u ruke svojih dušmana ili da doživimo neki udes. Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. Oče nebeski, ti si svemoguć i ti nas vodiš. Vodi svaku ljudsku dušu putem spasenja. To te molimo po Gospodinu našem Isusu Kristu u Duhu Svetom. Amen.

Oče naš

Očenaš molimo u našim crk­vama kod svake službe Božje. To je zapravo molitva ljudi koji su na putu, koji imaju svoj cilj pred očima, a to je kraljevstvo Božje. Svaka riječ Očenaša sadrži nadu i molbu koja se odnosi na kraljevstvo Božje. To su ljudi koji se obraćaju Bogu punim povjerenjem. Očenaš zapravo izražava čežnju da se Bog konačno pokaže, da nas oslobodi, i to što prije, od okova koji stežu naš život na zemlji. Zapravo, mi bismo morali svaku riječ Očenaša izgovarati malo drugačije nego to obično činimo. Morali bismo svoje misli i svoje osjećaje malo više prilagoditi onome što molimo. Prva molba u Očenašu glasi: 'Sveti se ime tvoje.' Kad te riječi izgovaramo u molitvi, mogli bismo pomisliti ovo: Ti, Bože, koga nazivamo Otac, ti si svet i ti si Gospodar ovoga svijeta. Ali, pokaži se jednom u svojoj svetosti, daj da nešto od nje primijetimo. 'Dođi kraljevstvo tvoje.' Time želimo da nam Bog pokaže nešto svoga kraljevstva u koga se uzdamo. 'Budi volja tvoja.' Tada želimo da Bog konačno u ovom svijetu provede svoju volju. 'Kruh nas svagdanji daj nam danas.' Tada želimo da nam danas dadne ovaj kruh koji je predviđen u njegovom kraljevstvu. 'Oslobodi nas od zla koga smo učinili, kao što i mi opraštamo onima koji su nama zlo učinili.' Očuvaj nas od opasnosti da izgubimo tvoju ruku u oluji koja bjesni između sadašnjeg i budućeg svijeta. 'Oslobodi nas od moći tame.' Ti imaš moć da uspostaviš svoje buduće kraljevstvo. Tebi pripada naše klanjanje sada i uvijek. Amen. I to je jedan način s kakvim mislima i osjećajima možemo moliti Očenaš. Isusovi suvremenici mislili su da žive u vremenu koje je završetak svega onoga što je njima bilo sveto. Mislili su, također, da se nalaze pred jednim završetkom iza koga bi moralo doći nešto sasvim drugačije, novo, a to bi zapravo trebalo započeti već sada, u njegovom vremenu. Očekivali su zahvat Božji u bliskoj budućnosti. Isus je sve to malo drugačije mislio. On je mislio da sadašnjost može prestati i budućnost početi s obraćenjem. To obraćenje bilo je glavni motiv svega njegova djelovanja, to je bila osnovna melodija u kojoj je on živio. Mi nismo daleko otišli s obraćenjem. Možemo li se tješiti mišlju: Što su to dvije tisuće godina s obzirom na starost svijeta i Božju vječnost? Ima nekih filozofa koji žale za politeizmom. Oni kažu da više bogova omogućuje čovjeku više izbora i različitosti. Ispada kao da oni vjeru u pravoga Boga ne smatraju nekom istinom, nego folklorom, kao da su bogovi mitske lutke koje se mogu birati po volji i ukusu. Zaboravljaju koliko je vremena ljudima trebalo da se probiju do istine o jednom, pravom Bogu. Ima mnogo filozofa koji se zalažu za jednostavni moral, za tzv. mali moral, u kojem ima daleko manje obveza nego u velikom krš­ćanskom moralu. Sve to koči življenje evanđelja. Sve to smeta čovjeka da klekne i kaže Bogu: Sveti se ime tvoje.

Živjeti sa slikama

Kad o Bogu govorimo, tada govorimo u slikama i usporedbama. Otac je usporedba jednostavno zato što Bog nije ni muško ni žensko. Mogli bismo mu kazati i Majka, ali i to bi bila samo slika. Bog je Bog i to neusporedivi Bog. Međutim, u njega možemo imati povjerenja. To Isus želi kazati, kad Boga naziva Ocem, a to je razlog zašto mu i mi kažemo Otac. Nebo je također jedna usporedba. Nekad su ljudi mislili da je nebo gore i da je Bog u njemu. I u Pismu se kaže da je Bog u nebu. I Isus kaže: Koji jesi na nebesima. Kao što je nebo visoko iznad zemlje, tako nas Bog nadilazi svojim dostojanstvom, svojom uzvišenoš­ću, svojom svetoš­ću.

Ali On nam je svuda blizu, oko mene, ispred mene, iza mene, desno i lijevo, kudgod pogledam. On je u meni. Nebo je zapravo neshvatljiva Božja blizina. Ime je usporedba. Stari su narodi smatrali da ime označava bit čovjeka. Kad mi kažemo Bogu, sveti se ime tvoje ili ime je tvoje sveto, tada mu zapravo kažemo: Ti si na otajstven način sasvim drugačiji od nas. Pomozi nam da to shvatimo, da nam misao na tebe bude najdragocjenija stvar našega života, da ona u nama budi nadu, da nam pokaže da si ti jedini velik.

Da se oslobodimo od svoga malog 'ja' i da naslutimo tvoju svetost. Mi mu zapravo kažemo: Daj da naše predstave o tebi budu jasne i da imaju snage utjecati na nas. Daj da budemo svjesni tvoje prisutnosti s nama, iako mi to ne shvaćamo. I kraljevstvo je usporedba. Kad Bogu kažemo: Tvoje je kraljevstvo, tada mislimo na tvoju blizinu. Božje kraljevstvo je zapravo njegova prisutnost. Istina, mi tu prisutnost jedva primjećujemo, možda i zato što smo previše rastreseni i zaokupljeni stvarnoš­ću koju vidimo.

Ali mu i kažemo: Uvedi nas u svoje kraljevstvo, ili dođi kraljevstvo tvoje. To zapravo znači: Daj da po svijesti tvoje blizine sačuvamo u tebe povjerenje i u situacijama kad patimo, kad nas snađe nešto strašno. Mi ne znamo što je ispunjeno, što je smisao, mir, ako ti nisi uz nas, odnosno ako mi nismo kod kuće, tj. kod tebe, u tvom kraljevstvu. Postoje o Bogu različite slike. Bog je zabranio da se prave njegove slike. Jedina slika Božja jest čovjek. U Bibliji Bog ima ljudske kvalitete. On je i ljubomoran i nježan u ljubavi; on se brine, ali i mrzi i slično.

Čovjek može načiniti sliku nekoga s kim se je susreo, koga je osobno susreo. Ali, Ivan Evanđelist kaže da Boga nikada nitko nije vidio. Kada ga Mojsije moli 'daj da vidim tvoju slavu', dobiva odgovor 'ne možeš vidjeti lica moga'. Ni jedan me čovjek ne može vidjeti i ostati na životu. 'Vidjet ćeš moja leđa, a lica moga nitko ne može vidjeti.' I Filip je zamolio Isusa: 'Pokaži nam Oca i to nam je dosta.' Isus mu odgovara: 'Tko vidi mene, vidi i Oca moga.' Neku sliku o Bogu ipak možemo stvoriti tek kad upoznamo Isusa Krista.

Označeno u