12 misli pape Franje o životu

12 misli pape Franje o životu

 

1. Bog je onaj koji daje život. Poštujmo i volimo ljudski život, pogotovo onaj najosjetljiviji u majčinoj utrobi.

2. Svaki život ima neprocjenjivu vrijednost čak i oni najslabiji i najugroženiji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni su remek djela Božjeg stvaranja, stvoreni na Njegovu sliku, određeni da vječno žive i zaslužuju najveće poštovanje i uvažavanje.

3. Recimo “Da” za život i “Ne” za smrt.

4. Svako dijete koje je osuđeno da se ne rodi, nosi lice Isusa Krista, nosi lice Gospodina, koji je i prije nego što je rođen, a zatim odmah nakon rođenja, doživio svjetsko odbijanje. I svaka starija osoba … čak i ako je on bolestan ili na kraju svojih dana, nosi Kristovo lice. Oni ne mogu biti odbačena kako ‘kultura otpada’ sugerira.

5. Prečesto, kao što znamo iz iskustva, ljudi ne odabiru život, oni ne prihvaćaju “Evanđelje života”, dopuštaju da ih vodi ideologija i način razmišljanja koji blokiraju život, da se ne poštuje život, jer su diktirane sebičnošću, vlastitim interes, profitom, moću i zadovoljstvom, a ne iz ljubavi, brigom za dobrobit drugih. … Kao rezultat toga, Živi Bog se zamjenjuje prolaznim ljudskim idolima koji nude opijenost s bljeskom slobode, ali na kraju donose nove oblike ropstva i smrti.

6. Nažalost, ono što je odbačeno nije samo hrana i višak stvari, nego često i sama ljudska bića, koji su odbačena kao “nepotrebna”. Na primjer, to je strašno i pomisliti na djecu koja su žrtve pobačaja, koji nikada neće vidjeti svjetlo dana; djeca koja se koriste kao vojnici, zlostavljana i ubijena u oružanim sukobima; i djecu se kupuje i prodaje u tom strašnom obliku modernog ropstva koje je trgovina ljudima, što je zločin protiv čovječnosti.

7. Ljudski život uvijek se mora braniti od začeća i mora se priznati kao dar od Boga koji jamči budućnost čovječanstva.

8. Žrtve ove ‘kultura otpada’ su upravo ta najslabija i najranjivija krhka ljudska bića – nerođena, najsiromašnija, bolesne i starije osobe, ozbiljno hendikepirani, itd – koji su u opasnosti da budu ‘odbačeni’, protjerani iz sustava koji mora pod svaku cijenu biti učinkovit.

… Nužno je podići svijest vjernika laika, pogotovo oni koji se bave politikom, tako da oni mogu misliti u skladu s Evanđeljem i socijalnim naukom Crkve i dosljedno djelovati po dijalogu i suradnji s onima koji su, u iskrenosti i intelektualnom poštenju, dijele – ako ne i vjerom – barem slična viziju čovječanstva i društva i njegovih etičkih posljedica.

9. Pozvani smo doprijeti do onih koji se nalaze u egzistencijalnim periferijama naših društava i pokazati određenu solidarnost s najugroženijom našom braćom i sestrama: siromašnim, invalidima, nerođenima i bolesnima, migrantima i izbjeglicama, starijima i mladima koji nemaju zaposlenje.

10. Pravo na život je prvo ljudsko pravo. Pobačaj je ubojstvo nekoga tko se ne može sam braniti.

11. Trebamo biti svjesni da ljudi ne mogu primiti svetu pričest, a u isto vrijeme nastupati ili govoriti protiv zapovijedi, osobito kada je pobačaj, eutanazija i druga teška kaznena djela protiv života i obitelji. To se posebno odnosi na odgovornost zakonodavaca, upravitelja i zdravstvenih djelatnika.

12. Trebaš obraniti nerođeno dijete od pobačaja, čak i ako te progone, ogovaraju, postavljaju zamke za vas, odvode vas na sud ili te žele ubiti.