U jednom pluralističkom društvu legitimno je postojanje i jedne ovakve privatne škole, ali u njoj katolička djeca nemaju što tražiti, piše fra Josip Blažević, vodeći stručnjak u Hrvatskoj za New Age i alternativne pokrete.

Teozofija – okultno društvo kao temelj današnjeg New Age pokreta i suvremene gnoze

Osnivač Waldorfske škole je dr. Rudolf Steiner (1861-1925). Budući da je Steiner najprije pripadao teozofskom društvu, odakle je preuzeo većinu svojih postavki, potrebno je nešto reći i o samoj teozofiji. 1875. Helena P. Blavatsky (1831-1891), nakon bogatih iskustava na području magije, zainteresirala se za spiritističke fenomene i zajedno s Henry Steel Olcottom (1832-1907) osnovala okultno društvo pod imenom Teozofija (koje će postati matricom svih suvremenih gnostičkih pokreta), a postavilo si je tri glavna cilja:

1. Formiranje jezgre Sveopćeg Bratstva Čovječanstva, bez razlike na rasu, boju kože, spol ili vjeru;
2. Proučavanje komparativne povijesti religija, filozofije i znanosti;
3. Istraživanje tajni prirode i latentnih spiritualnih moći koje drijemaju osobito u čovjeku(ovdje leže korijeni kasnije Steinerove antropologije).

Sjedište društva od 1879. prebačeno je u Indiju (u Adyar) i od tada se njegovo zanimanje usredotočilo na učenja hinduizma i budizma.

Geslo teozofije deklarirano je “nadkonfesionalno“: NEMA RELIGIJE NAD ISTINOM. Na vrhu teozofskog grba stoji svastika (kukasti križ).

Prilikom slavlja inauguracije Teozofskog društva H. S. Olcott je sljedećim riječima zacrtao njegove smjernice:

“Naš rad trebao bi pomoći javnom mnijenju osloboditi se teoloških praznovjerja i pokorne podređenosti aroganciji znanosti… Katoličkim i protestantskim sektašima moramo pokazati izvor mnogih njihovih najsvetijih idola i njihovih najcjenjenijih dogmi; nasuprot slobodnim umovima znanosti očitovat će se istinska znanstvena otkrića drevnih magova. Društvo je doseglo točku u kojoj nešto treba biti učinjeno; nas čeka da pokažemo gdje bi ovo ‘nešto’ moglo biti pronađeno.”

Dodajmo i to da teozofi zagovaraju vjeru u reinkarnaciju, a svoje “objave” primaju iz tzv. “akasha kronike” (neke vrste “kozmičkog mozga”) od, navodno, visoko razvijenih duhovnih bića pod grupnim imenom Mahatmi, odnosno, Uzašlih Majstora.

Antropozofija – kolijevka Waldorfske škole

Waldrofsku školu iznjedrila je antropozofija na čijim se grudima ona i danas hrani. Osnivač antropozofije je bivši teozof dr. Rudolf Steiner (1861-1925), rođen u obitelji austrijskih katolika, u Donjem Kraljevcu, u Međimurju. Kao sedamnaestogodišnjak s obitelju seli u Beč gdje je doktorirao na J. W. Goetheu (1749-1832), čiji ga je okultizam osobito fascinirao kao i Goetheova dobra upućenost u alkemijsko-rozenkrojcersku simboliku ondašnjih njemačkih okultista. Stupa u teozofsko društvo i 1902. postaje generalni tajnik nacionalne teozofske sekcije Njemačke.

Na Teozofskom kongresu u Parizu (1913. godine) Steiner definitivno napušta teozofsko društvo, jer se s njihovim liderima razišao oko pitanja shvaćanja Krista i jer je odbio priznati inkarnaciju Krista u malom indijskom dječaku J. Krishnamurtiju (rođenom 1895.), kojeg je ondašnja predsjednica teozofskog društva dr. Annie Bessant dovela u Englesku. Svoja shvaćanja Krista iznio je 1909. u djelu Tajna nauka. Iako je zadržao mnoga teozofska učenja, kao član rozenkrojcerskog bratstva koje je na njega imalo golem utjecaj, Steiner je svome učenju dao naziv antropozofija, a težila je obnavljanju drevne mudrosti. Steiner antropozofiju definira kao “egzaktnu znanost o nadčulnoj spoznaji”. Steiner je putovao Europom održavajući brojne spiritističke seanse, a uz svoj rad bio je plodan i sveobuhvatan pisac s više od 200 objavljenih knjiga koje obrađuju osobito teme kao što su teologija, religija, filozofija, medicina, pedagogija, umjetnost. Svoje učenje institucionalizirao je kroz tri (ili četiri) organizacije koje je sam pokrenuo. To su:

ZAJEDNICA KRŠĆANA – vjerska zajednica koja danas broji 20.000 sljedbenika. Ona je nastala u suradnji s evangelističkim župnikom Friedrichom Rittelmeyerom s kojim je, udruženim snagama, stvorio posebnu verziju ezoterijskog kršćanstva usmjerenu prema “nadčulnoj spoznaji”.
ANTROPOZOFSKA MEDICINA – koja se temelji na antropozofskom svjetonazoru i na specifičnoj Steinerovoj antropologiji koja je vrlo bliska teozofskoj. Njegova medicina počiva na holističkom gledanju čovjeka kao mikrokozmosa sastavljenog od sedam razina, u odnosu na svemir kao makrokozmos, te homeopatskim načelima što ih je obnovio dr. Samuel Hahenmann (1755-1843). Antropozofska medicina spada u domenu “duhovne medicine” koja čovjekovom zdravlju pristupa iz duhovne perspektive, ali ezoterijski interpretirane.
EURYTMIJA – koja predstavlja svojevrsni zapadnjački oblik yoge. Vježbe eurytmije odvijaju se poput plesa, u ritmu, i nisu puka tjelovježba, nego slično teozofskim “plesovima univerzalnog mira” ili ekstatičnim plesovima slavenskih žreca nadovezuju se na meditativnu i drugu okultnu praksu čiji konačni cilj predstavlja “prosvjetljenje”.
WALDORFSKA ŠKOLA – koja želi pružiti, kako sugerira i sam naslov Steinerove knjige o tom predmetu, Obrazovanje djece s aspekta spiritualnih znanosti(tiskana je 1917. godine). “Spiritualna znanost” koja se promiče u Waldorfskim školama jest Steinerovo ezoterijsko-okultno poimanje čovjeka koje se može naći u svakoj njegovoj knjizi.
(…)

Iz dosadašnjeg prikaza, to treba dobro podcrtati, jasno proizlazi da slika o Kristu Rudolfa Steinera ne odgovara slici Isusa Krista kakvu baštinimo iz predaje. Steinerovo prizivanje na Isusa Krista neupućene kršćane ne vodi Crkvi, nego “nadkonfesionalnom kršćanstvu”, što ga danas gorljivo promiče New age.

Waldorfska škola – je li u suprotnosti s kršćanskim pogledom na svijet?

Waldorfsku školu, dakle, osnovao je 1919. dr. Rudolf Steiner, austrijski eklektik, osnivač antropozofije. Nakon što je održao seriju predavanja u radionicama tvornice cigareta “Waldorf – Astorija”, vlasnik tvornice ga je zamolio da osnuje i vodi školu za djecu radnika te iste tvornice. Waldorfska škola ima vlastiti program. Predmeti se uče jedan nakon drugoga, a razredni nastavnik posjećuje svaku obitelj. Škola se brine za cjelokupan odgoj djece u Steinerovom duhu, u njegovoj filozofiji i svjetonazoru. On se zasniva na “objavama” koje je Steiner primio od nebeskih “entiteta”, premda pobornici Waldorfske škole to niječu. Da je to tako uvjerit ćemo se ako samo zavirimo u njihovu knjižicu: S. Leber-H. von Küelgen, Waldorfska škola. Odgaja li određeni pogled na svijet? (izdanje Biblioteka Waldorfska pedagogija, Zagreb, 1995.). Već u uvodu knjižice jasno je istaknuto da je Steinerov “uvid u čovjekovo biće” duboko kršćanski, ali “nadkonfesionalno kršćanski”. U knjižici stoji da tako shvaćeno kršćanstvo ne isključuje niti jednu konfesiju, ono je “neutralno”, dok “pretkršćanska duhovna stremljenja” (drugim riječima drevne misterije ili poganstvo) vidi kao povijesnu prethodnicu i preduvjet kršćanstva. Štoviše, “ta pretkršćanska duhovna stremljenja nalaze u kršćanstvu ne svoj kraj, već svoje ispunjenje” (str. I.).

Upravo rečeno predstavlja realizaciju prije navedenog teozofskog manifesta. Zahvaljujući takvom eklektičkom poimanju, što ga waldorfska pedagogija širi u ime “tolerancije”, kršćanstvo i poganstvo su se našli u istom košu. S obzirom na svjetonazor, stoji u istoj knjižici, on je monistički, prema kojemu “Mnoštvo jest Jedno” (str. 14.). Ovo je istočnjački svjetonazor koji isključuje kršćansko poimanje Božje transcendencije. Srodno istočnjačkom svjetonazoru je i Steinerovo relativiziranje istine koje promiču antropozofi: “Nije važno to da se istina u jednom čovjeku pojavljuje drugačije nego u drugom, već to da svi individualni oblici koji se pojavljuju pripadaju jednoj jedinoj cjelini, jedinstvenom idealnom svijetu” (str. 16.). Ovaj relativizirajući pristup istini u Waldorfskoj školi zvuči ovako: “Naša uvjerenja vrijede samo za nas. Mi ih priopćavamo mladima da bismo im rekli: ovako mi vidimo svijet; pogledajte kako se on vama prikazuje. Moramo probuditi sposobnosti, ne prenositi uvjerenja. Mladež ne treba vjerovati u naše ‘istine’, nego u našu osobnost.” (str. 18.).

(…)

Zaključak

Uz ostale prigovore nas zaokuplja prije svega dogmatsko-filozofski aspekt. Ustrajemo u tvrdnji da Waldorfska škola promiče Steinerov svjetonazor koji se samo prividno čini kršćanskim i dijaloškim.

– Antropozofija kao “egzaktna znanost o nadčulnom” u stvari je pseudoznanost!

– Antropozofija kao religija s kršćanskim predznakom označava pseudokršćanstvo!

– Krist Rudolfa Steinera nema nikakve veze s osobom Isusa Krista u Katoličkoj Crkvi.

– Waldorfska pedagogija označava sustav odgoja djece zasnovan na Steinerovoj antropologiji koja je jednako nepomirljiva s kršćanskom teologijom kao i sa suvremenom znanošću.

U jednom pluralističkom društvu legitimno je postojanje i jedne ovakve privatne škole, ali u njoj katolička djeca nemaju što tražiti.

Cijeli tekst fra Josipa Blaževića o Waldorfskoj školi možete pročitati ovdje

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Iz zbirke Muzeja Hercegovine predstavljeni kameni ulomci iz antike
12. August 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.