SAŠA JOSIP MILEC Vjeroučitelj kakvog još niste upoznali

Nadam se da će mladi uvidjeti koji je Facebook potencijal za širenje ljubavi i Isusove poruke te da će prevrednovati svoj način korištenja FB-a i učiniti ga svrhovitijim, kad ga već koriste.

Svestrani vjeroučitelj Saša Josip Milec // Facebook Saša Josip Milec

sasa-milec.jpg

Saša Josip Milec naizgled samo još jedan vjeroučitelj. No, on nam otkriva i drugu stranu živopisnog djelovanja u varaždinskoj sredini. I ne samo u njoj. Rođen u Njemačkoj, u Friedrichshafenu, a danas vjeroučitelj u Drugoj gimnaziji u Varaždinu, osnivač je i trener u Goju Ryu Karate Do Klubu “AIK” u Varaždinskim Toplicama. Osim što ima različite hobije, u četvrtak, 1. prosinca, u 18 sati vodit će duhovnu obnovu u varaždinskoj katedrali u sklopu programa za mlade “Četvrtkuj advent u katedrali”.

Kako ste se i zašto odlučili postati vjeroučitelj u ova vremena?

Kako sam bio aktivan sportaš, cilj mi je bio upisati Kineziološki fakultet ili Kriminalistiku, no kako oba studija imaju i onaj dio fizičkog testiranja, to mi je u tom trenutku bio problem jer sam ozlijedio koljeno koje sam kasnije morao i dati operirati. Kako je to otpalo, ostali su mi jezici koji su mi dobro išli. Rođen sam i živio sam u Njemačkoj, a engleski mi je jako drag. Uz to sam tražio alternativu i tako sam u Večernjaku naletio na Katehetski institut, malo se raspitao, zamolio župnika za preporuku i tako je sve dovelo do toga da sam završio na prijemnom na KBF-u, iako mi to nikada nije bila ideja.

Mnogo pišete o ženama i vrijednostima na Facebook profilu. Recite nam više o tome zašto je žena veoma bitna u 21. stoljeću i vrijednosti koje se mijenjaju po pitanju odnosa sa ženama i prema ženi?

Kao čovjeku Biblije, kršćaninu, stoljeće mi nije toliko bitno jer je žena bezvremenski vrijedna. Ovo vrijeme je kao i svako drugo vrijeme izazova, danas je ritam života mnogo brži, meni čak prebrz, pa smo svi u opasnosti izgubiti se u jurnjavi za poslom, plaćom, uspjehom. Žene u mome životu imaju izvanredno značajnu ulogu, moja mama koja me odgojila kao vjernika svjedočenjem vlastite vjere, moje bake, moja sestra, moje učiteljice u školi, a danas najviše moja supruga koja mi je oslonac i potpora u svemu što radim i jesam.

Žene su se izborile za ravnopravnost koja u praksi ipak ne zaživljava tako lako, ali ipak ima pomak. No, tu je i opasnost da se žena udalji od onog najvrednijeg što ima, dar majčinstva. Društvo često nije poticajno za mlade majke i vidimo da žene sve manje i sve kasnije rađaju, što zbog sve dužeg školovanja sviju nas, što zbog karijere, što zbog stila života. Nekako mnogima nije lako procijeniti kako se prema tome postaviti i gdje je mjera kada jednakost postaje nejednakost jer se parovi dovedu u situaciju da se jako bore za materijalnu sigurnost, a manje za samu obitelj. Čini mi se da je to velik problem danas u kojem svi podjednako sudjelujemo, a premalo se trudimo kao društvo stvoriti pozitivno ozračje za majčinstvo i očinstvo.

Što radite u slobodno vrijeme?

Često sam na Dravi i u okolici Varaždina, a volim i putovati u inozemstvo kad god mogu i fotić je uvijek sa mnom! Taj hobi prenosim i na učenike u fotogrupi s kojima vježbam, radim izložbe i otkrivam ljepotu svijeta i ljudi. Vodim i biblijsku grupu u župi u Varaždinskim Toplicama i to mi je baš gušt. Aktivni sam sportaš već 25 godina i treniram karate, 15 godina vodim svoj klub i treniramo full contact karate. Ove godine smo kao klub prvi put postali prvaci Hrvatske i jako sam ponosan na moje karataše. Trčim na Dravi ili vježbam u teretani, a volim i čitati i pisati, što me jako smiruje. Šetnje i vožnje biciklom prirodom volim jer mi je tako najlakše i najljepše moliti, kada sam u pokretu. Također volontiram i vodim s kolegama grupu volontera na školi.


Osim sporta, vaša strast je, kažete, i fotografija…

To je nešto baš moje, samo za mene kada sam sam vani, u šumi, uz rijeke, u planinama. Tada se jako opustim jer samo upijam prirodu, ljepotu Božjega stvaranja, zahvaljujem i divim se, bilježim te kadrove i zaista me to jako usrećuje. Ponekad naletim na prekrasne scene, susreti sa životinjama, zalasci sunca, svitanja, sunce koje se probija kroz maglu, sve to me asocira na život, na prolaznost i ljepotu trenutka. Zato je fotografija nešto posebno, rado bih kupio nešto bolju opremu, no to je skup hobi, pa me Bog vježba u strpljivosti. I ovako sam povezan sa svojim fotićem kao da mi je ekstenzija ruke, diše sa mnom i prošao je mnoge kilometre sa mnom.

Što biste htjeli promijeniti ili obnoviti u Varaždinu po pitanju mladih i rada s mladima?

Nedostaje kvalitetnih sadržaja da ih se malo udalji od poroka, centri za mlade, sportski sadržaji, pristupačne cijene tih sadržaja, promocija zdravoga života kroz sport, radionice za mlade na nivou grada. Nešto se pokušava, ali premalo. Crkva se uvijek može aktivnije uključiti i biti pokretač promjena! Prije svega, treba nam više molitvenih i biblijskih zajednica koje bi kvalitetnim sadržajima mogle doprijeti do mlade duše. Zajednice usmjerene baš specifičnoj dobi, jer kada pozovete mlade, a dođu vam ljudi od 14 do 40 godina, teško ćete moći konkretnije pomoći jer svaka dob ima svoje potrebe i probleme. To traži mnoge resurse i čini mi se da smo i mi, vjeroučitelji, tu možda premalo angažirani. Dakle, prvo bih promijenio sebe da se više trudim oko mladih.

Gdje se vidite za 20 godina?

Iskreno, ne razmišljam o tome. Idem dan po dan. Bog će providjeti, a ja ću nastojati služiti koliko mogu i kamo god me to odvede. Moja želja je otići u misije, u Afriku ili Južnu Ameriku, iskusiti intenzivnije davanje sebe u siromaštvu. Nekako se nadam da će me Bog pripremiti za to i da ću znati prepoznati trenutak kada to treba biti i ako to treba biti. Neće biti tragedija ako to ne bude tako, samo da ja budem poslušan i surađujem, i sve će biti ok.

Što vas može razljutiti?

Nepravda prema slabima i nemoćnima, nebriga za djecu, ljudi koji vole biti zločesti me znaju srditi, ali, kao što Pavao kaže ‘Srdite se, ali ne griješite’, nastojim te stvari ispraviti svojim zalaganjem i primjerom te moliti za one koji su me razljutili.

Koji vic imate sada na umu?

Idu dvije čačkalice cestom i sretnu iglu. Vikne jedna od njih: Gle, Terminator!

Kakve plodove očekujete nakon duhovne obnove u katedrali s temom “Blago-share Face-om”?

Nadam se da će mladi uvidjeti koji je Facebook potencijal za širenje ljubavi i Isusove poruke te da će prevrednovati svoj način korištenja FB-a i učiniti ga svrhovitijim, kad ga već koriste.