Pakistan: Trgovci ljudima progone kršćanske djevojke

Mlade djevojke su prisiljene na sklapanje brakova uz obećanu financijsku sigurnost i udobnost, a zapravo su zlostavljane i iskorištavane. Jedna od njih je Mehak Parvez koja je uspjela pobjeći, a svoju je priču javno ispričala.

U Pakistanu je ugovoreni brak uobičajena praksa. Grupe koje se bave trgovinom ljudima redovito se predstavljaju kao kineski muškarci, zarobljavaju kršćanske djevojke i njihove, vrlo često siromašne, obitelji uz obećanje sigurne budućnosti uz muža koji će im pružiti luksuzan život. Ali nakon što se djevojke udaju i presele u Kinu, suočavaju se s teškim i brutalnim zlostavljanjem i gubitkom osobne autonomije. Određeno vrijeme je tako živjela i Mehak Parvez koja je uspjela pobjeći, te je pristala ispričati svoju priču javnosti.

Zovem se Mehak Parvez, rođena sam u Punjabu u Pakistanu i radila sam kao kozmetičarka u Islamabadu. Jednom prilikom sam došla kući kako bih nazočila vjenčanju moje rodice koja se udala za Kineza. Bili su prisutni još mnogobrojni Kinezi od kojih mi se jedan svidio i koji me počeo ispitivati o mome životu. Rekao mi je da ima mnogo prijatelja koji su se oženili za kršćanske djevojke te da su u odličnim odnosima. Nekoliko dana kasnije kontaktirao me je zbog potencijalnih udvarača.

Moja obitelj je pozvala njega i još tri Kineza, a ja sam mogla birati s kojim želim stupiti u brak. Rečeno mi je kako su svi financijski vrlo stabilni, da nakon vjenčanja odlazimo u Kinu, te mi je dano obećanje kako će se moji najveći snovi ostvariti na što je moja obitelj pristala i izabrala moga budućega bračnoga partnera.

Nakon toga sve se brzo odigralo. Moja je obitelj tražila mjesec dana da se pripreme, ali moj budući suprug je naveo kako to nije potrebno, te je vjenčanje isplanirao u dva dana. Vjenčali smo se 19. studenoga prošle godine u Faisalabadu nakon čega smo se preselili u Lahore u kojemu je još osam drugih Kineza živjelo sa svojim suprugama.

Ubrzo sam primijetila kako se događa nešto vrlo ozbiljno i strašno. Premda mi je muž rekao da je kršćanin, nikada ga nisam vidjela kako se moli ili čita Bibliju. Nije mi davao novac za hranu i često me je tukao. Štoviše, priznao je kako se samo pretvarao da je uzoran kršćanin jer je to bio jedini način da se udam za njega.

Nakon nekoga vremena stupila sam u kontakt s mladim suprugama koje su se udale za kineske muškarce i trenutno žive u Kini. Pridružila sam se njihovoj WhatsApp grupi preko koje sam saznala kako je oko 1 200 kršćanskih djevojaka namamljeno u brak te da su prema njima muževi postupali nehumano.

Čim sam to saznala, pobjegla sam i povezala se s aktivistom za ljudska prava Saleem Iqbal koji putem medija i društvenih mreža, vladinih agencija i sigurnosnih snaga upozorava na slučajeve kao što je moj. Zahvaljujući njemu i njegovim naporima uhićena je banda u čije ruke sam i sama bila dospjela: 15 kineskih državljana uključujući i jednu ženu, optuženo je za trgovinu ljudima. Međutim, važno je sada sjetiti se i mnogih drugih djevojaka koje su još uvijek u Kini i čekaju na našu pomoć.

svjetlorijeci.ba

Tagged under