Kad su se ugledali - ne znam, kad su se zaljubili - ko će ga znati u to vrime kad se kradom ašikovalo, podatak iz knjige vjenčanih kaže da su se uzeli 1952. godine, a znam i da su umrli 9. siječnja 2017.: Stipe Papak (88) u 23 sata, a njegova Ana (90) u dva u noći. S tri sata razlike - gotovo držeći se za ruku - otišli su Ana i Stipe na onaj svijet, piše Šibenski.hr.

Ne znam ni jesu li te, pedeset i druge, jedno drugome na bračnim zavjetima rekli „dok nas smrt ne rastavi“, ali ispalo je tako. I to ne samo jedna smrt, nego da budu sigurni - dvije smrti, gotovo odjednom!

- Uvijek su govorili da će umrijeti skupa - priča njihov sin Vinko Papak, umirovljeni časnik HRM.

- Ćaću smo sinoć doveli s Hitne, dobio je bio upalu pluća. Prije dvije godine zbog glaukoma je izgubio vid. Cijeli je život bio u pokretu i u vanjskom prostoru, do potpunog sljepila vodio je brigu i o ovcama, a kad je potpuno oslijepio, ostala mu je ta snažna navika da stalno izlazi pred kuću i hoda, hoda, hoda... - priča Vinko.

Sve je Stipu vuklo vani, u đir. Govorio je da šeta zbog cirkulacije, a zapravo je u njemu šetao umirovljeni lučki radnik, i pastir, čovjek sa sela s nezavidnim zaposlenjem u gradu, čovjek kojemu je cijeli život protekao tamo - vani. I samo bi ga velika studen, donekle i pomalo, zavezala uz kuću. Pomalo, jer sveudilj bi šetao vanka (zbog ciruklacije...), pa tako i ovih ljutih hladnih dana, zbog čega je i zaradio upalu pluća. Pothladio se, izgubio apetit, razbolio se, dospio na Hitnu, s Hitne kući, da umre na svome ognjištu - kad već ne može vanka...

- Kad je u 23 sata ćaća umro, mater je zaplakala i govorila da najbolje da i ona sad umre. I otišla je u sobu i umrla.

Samo tako? Gotovo da! S njom je u sobi bila kćer Josipa, vidjela je da joj nije dobro, otišla u kužinu po „šumeće“, vratila se u sobu i...

-... odjednom u noći sestra zove Vinko, Vinko! Bila su tri sata ujutro kad je i mater umrla.

Kako su živili kad su tako složno umrli.

- Složno, kao golubica i golub, nevjerovatno vezani, on lučki radnik, ona domaćica. Možda su bili rastavljeni najviše 15 dana u cijelom životu, u tih zajedničke 64 bračne godine (plus ovih desetak dana, plus ono što je prethodilo braku...dodajem ja). Čudo jedno koliko su bili vezani i s koliko su međusobnog razumijevanja živili! Pa i ostavili su za sobom cijelo bogatstvo, nas troje djece, Josipu, Živka i mene, šestero unučadi: Branka, Antonija, Anamariju, Ivu, Nikolinu i Klaru, praunuke Roka, Stipu i Mirtu, braću, setsre, neviste, zetove... zaista smo mnogobrojna obitelj.

Stipe je u širem kraju bio poznat i kao vidar, od malih je nogu naučio namještati ljudima ozljeđene kosti i zglobove, pomogao mnogima stati na noge. Radio je dok je imao snage u rokama, do svoje 75.

Ana i Stipe bili su do zadnjeg trena okruženi pažnjom djece i unuka. Ne bi prošlo ni par dana da netko ne bi osvanuo kod njih u Mravnici, premda su bili u snazi i živjeli samostalno.

I tu večer kad je ćaći bilo loše, i kad ga je Vinko doveo s hitne, mater Ana skuhala im je večeru i oprala sude.

A onda, kad se već dogodilo tako da je njen Stipe umro, odlučila je otići zajedno s njim, jer šta bi više na tom svijetu radila bez svoga goluba Stipe, zaključuje Šibenski.

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
ŽELIŠ U NEBO! A KOLIKO SADA ČINIŠ ZA BOGA?
26. May 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.