'Ja ih mogu primiti 30-ak dnevno od jutra do večeri, ali ih treba još!': egzorcisti u susjedstvu nasušno potrebni

Rimska poslovična gužva obuhvaća, eto, i demone, ako je suditi po izjavi koju je o. Vincenzo, egzorcist Nadbiskupije rimske, dao milanskome "Corriereu della Sera".

"Ostalo je samo nas devet, trebalo bi nas još mnogo, nužni su ini svećenici poput mene da bismo izišli ususret potrebama mnogih obitelji. Nadam se da će biskupi imenovati nove", kaže o. Vincenzo, dodajući: "potražnja je velika, uvijek je red onih koji čekaju da ih svećenik primi."

"Ali ja ih mogu primiti najviše tridesetak dnevno, od jutra do večeri, pa bi ih trebalo još!"

Egzorcizmom – istjerivanjem vraga iz zaposjednute osobe – u Katoličkoj crkvi se smije baviti biskup, te isključivo onaj svećenik koga nadležni iskup odabere i delegira za tu službu.

Pa "Corriereova" reporterka kaže da je na zidu svećenikove sobe, u maloj crkvi nedaleko od Vatikana, ovješeno pismo tadašnjega rimskoga kardinala vikara Camilla Ruinija kojim delegira tu službu o. Vincenzu.

Služba, a ne moć

On je karmelićanin, s dugim svećeničkim stažem, još od 1963.. Bio je župnik u trima župama, a od 1991. je egzorcist. Na reporterkino pitanje kako je otkrio da ima moć istjerivati vraga, odgovara: "Nije to 'moć', to je služba, koju mogu obavljati jer sam dobio to ovlaštenje, na temelju kanonskog prava."

Pripovijeda: "Svaki dan susrećem mnoge osobe koje pate, malodušne su, smućene, poremećene, izmučene; osobe potrebite da ih netko sasluša, da ih prosvijetli, da im pomogne. Mnogi su od njih pali u ruke vračevima, 'čarobnicama', gatarama iz karata, 'senzitivcima' koji su ih iskoristili za novac, nudeći lažna rješenja za njihove probleme, dapače pogoršavajući ih, jer je magija teren za demone.

Svima njima nastojim prenijeti poruku nade i povjerenja. Imam dojam da se uvećava potreba za obraćanjem figurama poput moje: manjka duhovnost, obiteljska sloga. Prečesto se misli samo na materijalna blaga ovoga svijeta."

Stoga veoma često, kaže, samo primi osobu, sasluša je i udijeli joj blagoslov. Ali kako zna kada je netko zaista žrtva, te je li žrtva neke bolesti, možda psihičke, a ne đavlja?

"Najjasniji znak 'opsjednutosti' je odbijanje svetoga. Dakle, snažno bunjenje kada počinje molitva ili kada im položim ruke na glavu. Postoje također osobiti i prepoznatljivi znaci u očima, u duhu, čak i u želucu."

Vrag vrlo aktivan

Rimski obrednik navodi neke kriterije koji bi trebali omogućiti egzorcistu da razabere tko je uistinu "opsjednut". "Od govora nepoznatim jezikom do objavljivanja skrivenih ili dalekih stvari koje ta osoba ne može znati", objašnjava o. Vincenzo.

Iako je Isus stavio učenicima u zadatak da istjeruju demone i ozdravljuju bolesnike, danas je i među svećenicima i redovnicima mnogo onih koji demone smatraju srednjovjekovnom izmišljotinom, a Vrag je, tvrdi o. Vincenzo, veoma aktivan, jer mu pad vjere i porast praznovjerja otvaraju plodno polje djelovanja.