Bogoslov koji umire od raka zaređen za svećenika

Nesvakidašnje đakonsko i svećeničko ređenje odvijalo se je proteklih dana u gradu Barletta na jugu Italije.

Tamošnji mjesni nadbiskup mons. Giovanni Battista Pichierri zaredio je na samrti bolesnog 38. godišnjeg bogoslova Salvatore Mellone koji boluje od neizlječive bolesti raka (karcinoma) jednjaka. Prvo ga je zaredio za đakona u srijedu, 15. travnja u popodnevnim satima, a dan kasnije, u četvrtak, 16. travnja 2015. za svećenika u 16 sati.

U utorak, 14. travnja uveden je u službu lektorata i akolita. Zbog njegovog zdravstvenog stanja, ređenja su se odvijala u njegovoj obiteljskoj kući u nazočnosti najuže rodbine i oko desetak svećenika. Budući da je kuća mala i tijesna od rodbine bili su majka, otac, sestra, baka Vittoria, te Salvatorevi prijatelji i profesori. Svećeničko ređenje je oko tisuću vjernika pratilo u izravnom video prijenosu u župnoj crkvi Svetog Križa (Santissimo Crocifisso), gdje je iza oltara bio postavljen veliki video zaslon. Tamo su bili nazočni i mnogi bogoslovi. Većini je ovo svećeničko ređenje izazvalo i pokoju suzu u očima.

Kada je za svećenika Don Salvatore zaređen u 16 sati i 32 minute svečano su se oglasila sva crkvena zvona župne crkve. Salvatoreva majka je zaplakala kada su joj dva svećenika sinu obukli misnicu. Na ređenju u obiteljskoj kući nazočio je i gradonačelnik grada Barletta gospodin Pasquale Cascella. Grad Barletta nalazi se u južnotalijanskoj nadbiskupiji Trani – Barletta – Bisceglie. Ovaj bogoslov nestrpljivo je čekao svoje svećeničko ređenje, a sada pred smrt ispunio je svoju životnu želju. U utorak, 14. travnja Salvatora je  čuvši njegovu životnu priču na mobitel nazvao i sam papa Franjo. Budućeg svećenika posebno je razveselio i ohrabrio riječima: "Salvatore, s tobom sam! Meni ćeš udijeliti svoj prvi svećenički blagoslov!". Tu želju papi Franji ispunio je Salvatore svojim prvim mladomisničkim blagoslovom u četvrtak. Salvatore je u bogoslovno sjemenište ušao 2011. godine u  Molfetti.

Već sljedeće 2012. godine je obolio. Koliko mu je bio važan teološki studij i svećeničko zvanje, svjedoči i čijenica da on iako bolestan nije odustajao od svoga studija, naprotiv studij je nazvao "putem vjere". Bolest je nažalost napredovala, a Salvatoreva želja za svećeništvom postajala je sve jača. I u teškoj bolesti se je čak intenzivno pripremao za svećeništvo. Ostvarila se je zahvaljući njegovom nadbiskupu mons. Giovanni Battista Pichierri koji je od Kongregacije za kler u Rimu zatražio i dobio dopuštenje da Salvatoru podijeli sakramenat svetoga reda prije vremena.

Tako mu je propisano i ubičajeno vrijeme priprave za svećenički red sa šest godina smanjen na četiri godine. Pozitivno mišljenje za Salvatorevo prijevremeno svećeničko ređenje dali su svećenici koji su ga dobro poznavali te rektor bogoslovije. Nadbiskup južnotalijanske dijeceze Trani-Barletta-Bisceglie mons. Giovan Battista Picherri ovom je prigodom izjavio sljedeće: "Makar bio svećenik samo jedan dan, za njega će to biti ostvarenje Božjega plana s njime". Svoje je vjernike nadbiskup pozvao  da se ujedine u molitvi za novozaređenog svećenika, prihvaćajući Božji otajstveni plan s nama koji ponekad ne možemo do kraja shvatiti.