Ovom prigodom, mislio sam da bi ljude zanimalo čuti moju priču iz Međugorja.

Godine 1985. bio sam anglikanski svećenik koji je živio u Engleskoj kada me je skupina anglikana i katolika pozvala da posjetim Međugorje, piše Fr. Dwight Longenecker na blogu Patheos. Nisam htio ići. S obzirom da sam bivši kršćanski fundamentalist, nisam bio previše oduševljen ukazanjima Djevice Marije. Odbio sam. Oni su inzistriali. I dalje sam odbijao ići. Rekli su da će netko drugi platiti putovanje. Nisam htio ići. Nagovarali su me sve dok nisam pristao.

I tako sam otišao za vrijeme kada je Međugorje doživljavalo svoj vrhunac. Mogu samo ispričati svoja sjećanja s putovanja: Ljudi su se posvuda ispovijedali. U crkvi Sv. Jakova, u centru mjesta, misa se stalno održavala. Ljudi su stajali u redovima da vide vidioce koji su i dalje ondje živjeli, i dalje su bili adolescenti te su i dalje imali svakodnevna ukazanja.

Franjevci su snažno propovijedali. Osjećao se snažan i karizmatičan element – pohvale, štovanje glazbe te gorljive propovijedi.
Ako se dobro sjećam, vidioci bi u šest popodne otišli u susjednu sobu, malo dalje od svetišta crkve, gdje su se događala ukazanja. Cijeli bi grad počeo moliti krunicu. Molili su se i svi posjetitelji. Ukazanja bi počela u 18:20. Prestala bi oko 18:40 i ljudi bi molili posljednje otajstvo.

Na drugi dan našeg boravka ondje, sjeo sam na terasu našeg smještaja s velikom ženom imena Eleanor. Kad smo počeli moliti krunicu, podigao sam pogled, a sunce je bilo bljesak svjetla na nebu. Pogledao sam dolje prema parkiranom autu i sunce se odražavalo na autu u obliku bljeska. Eleanor i ja smo zajedno molili krunicu. Oči su mi bile zatvorene. Eleanor me u 18:20 gurnula laktom u rebra i pokazala prema gore.

Sunce je sada bilo poput diska bijele svjetlosti na nebu, poput hostije. Zatim, dok sam gledao, počelo se vrtjeti, prvo u smjeru kazaljke na satu, a potom u suprotnom smjeru. Iskre su iskakale s ruba sunca poput vatrometa. Pogledao sam prema dolje i sunce je bilo bijeli disk koji se vrtio na haubi auta. Mislim da se to ne bi dogodilo da mi se to pričinjalo, a i Eleanor je to isto vidjela. Zato me gurnula. Nisam siguran koliko je dugo trajalo, ali kada smo ispričali našim kolegama hodočasnicima, rekli su da je mnogo ljudi u gradu vidjelo taj isti fenomen.

Još nekoliko neobičnih stvari: dani koje smo proveli tamo bili su dani nevjerojatnog zajedništva. Činilo se kao da imamo višu razinu svijesti. Činilo se da volimo jedni druge  nevjerovatnom ljubavlju i gotovo smo se stalno radosno smijali. Zamislite se na putovanju s jako dobrom obitelji i prijateljima i da ste cijelo vrijeme pod utjecajem ljubavi i radosti koju dijelite. Upoznali smo i hodočasnike iz cijeloga svijeta s kojima smo odmah uspostavili odnos nalik obiteljskom, i da, nova krunica koju sam ondje kupio bila je boje kositra, no kada sam stigao kući (a krunica je još uvijek bila upakirana) promijenila je boju u zlatnu.

patheos.com/Preveo:medjugorje-info.com

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Evanđelje dana, 11.7.2020.
10. July 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.