Radost na Brdu ukazanja

ANĐEO GOSPODNJI

Penjemo se na brdo… izađi iz sebe da sebe vidiš iz druge perspektive! Na početku vidimo da je Anđeo Gospodnji navijestio Mariji. On pomaže majci da vjeruje, on je glasnik Boga Živoga! U presudnome trenutku Bog šalje anđela i preko njega se objavljuje. Što se nama ovdje poručuje? Treba se oslanjati na Gospodinovu pomoć u velikim odlukama – oslanjati se na Božju pomoć za čistoću prije braka! Po milosti Božjoj dobivamo snagu kojom se možemo osloniti na Boga. Bog nam kaže: „Ja sam tu!“, i tko želi, može ga naći! Marija je izabrana, ali je bila čovjek i morala je sama reći svoje DA… Ona se pripremala za taj brak, bila je u Hramu gdje je prikazana od svojih roditelja! Tada je izašlo na vidjelo što je u njoj bilo pripremano! I nas dragi Bog priprema na nešto veliko; jesi li o tome razmišljao, jesi li na tome radio?

POHOD ELIZABETI

Teško se prepuštamo Mariji, a ona je najbrži put do Isusa, jer sam se Bog daje nositi Mariji. Kada je ona rekla DA, Božja se Volja sjedinila s njezinom. Ona, nošena Duhom Svetim, ide SLUŽITI! To je poruka i nama – služenje i križ donose radost! Mi tu ne vidimo radost, nego kaznu. To znači da za nas Bog nije LJUBAV, pa ga tu ni ne možemo prepoznati. Isus je sam pokazao – služiti i nositi križ! Ni svoju Majku nije toga poštedio. Sveta Elizabeta bila je uronjena u Boga te je tako mogla čuti Božji glas! On donosi mir i radost! Čula je da ime djeteta treba biti IVAN i išla je protiv struje običaja! Marija je ispjevala svoj VELIČA, a Elizabeta: „Odakle Majka Gospodina Boga moga da dođe k meni?“

Uvijek osluškujmo Božji glas u svome srcu! On može ići i protiv našega stava… jer je rekao „Moje misli nisu vaše misli…“ ODVAŽITE SE! Sveta Misa, ispitivanje savjesti, zajedničke molitve, karitativna djela… tako nećete pogriješiti.

ISUSOVO ROĐENJE

Bog nam se daje! On je bogatstvo! Sveti Pavao jedino Boga smatra dobitkom, a sve drugo gubitkom! Bog nam se daje, ali ne kao mi sa zadrškom, da to može opozvati. Bog se daje potpuno za nas! Govori: „Dajem ti povjerenje!“ I nama kaže: „Ja sam poslije Euharistije u tebi koliko ti hoćeš!“ Mi pojedemo, ode nam u krv… Bog ostaje u nama…

Nikoga nije bilo spremnog na služenje osim Marije i Josipa! Tako i ti… samo kroz tebe Bog može nešto konkretno učiniti! Netko je trebao navijestiti Isusa Krista, ali i danas, u bezbožnim narodima, donijeti Ga djelima, čistoga srca i nakana… na to nas Bog poziva!

Iznad Marije je Božje Oko, Sveto Trojstvo koje sve vidi! Bog se dao, ali gleda i nadgleda. NE BOJTE SE, JA SAM S VAMA! Vjera proizvodi djela, djelotvorna vjera koja proizlazi iz nade, ufanja i ljubavi. Moramo se podsjetiti da smo hodočasnici na zemlji i u nama je zapisana čežnja za Bogom. Kad otvori vrata raja, osjećat ću TO JE TO! Prisjeti se! Koliko puta Bog govori SJETITE SE? Koliko sam kruhova umnožio? Apostoli se sjete nakon uskrsnuća što im je govorio…

Mi imamo moć prisjećanja na Božju ljubav prije Euharistije! Primaš samoga Gospodina da u tebi sjećanje na njega proizvede akciju, da djeluješ za njega, jer si LJUBLJENO DIJETE BOŽJE! To te oslobađa krivnje, jer ako si tužan, znači da nisi potpuno povjerovao da te Bog oslobodio.

ISUSOVO PRIKAZANJE U HRAMU

Za Mariju nema „moj život…“, njezin je život Isus Krist! Želi umrijeti za njega, sva se njemu razdati. Ona nema ništa osim Isusa. Ona prebire u mislima: „Opet kroz ovo dijete, koje je Tvoje, Tebi prikazujem, ništa ne ostavljam za sebe. Ja sam Tvoja službenica!“ Isus i nama daje Majku! Oslobodi se navezanosti! Ona proizvodi tugu i tjera Duha Svetoga! On se dariva onome tko Ga slobodnom voljom zove. Ona je najvećeg Sina imala i rekla – NIJE MOJ! Prebirala je… odakle meni, neznatnoj službenici, takva čast?

Sve što daš Bogu… nemoj se ponašati kao škrtac i tražiti to natrag. Što mi možemo dati Bogu? Bojimo se sve dati kao da ćemo nešto izgubiti… BOG JE SAM BOGATSTVO! Sve što imate, dajte Bogu, jer Bog je darivatelj! Nemojmo se bojati i misliti da je Bog škrt! Kada mi Njemu dajemo, odbija se od Njega i nama se vraća! Zato, dajući Bogu, postaješ bogatiji! Kada nešto ne predaš Gospodinu, ono što si zadržao za sebe, može te koštati… svega pa i vječnoga života! Ono što si primio od Boga, trebaš Bogu i prikazati. Takvim priznanjem pokazujemo stav vjere. Ti vodi! Ja sam grešnik koji sve može upropastiti. Sveci su Bogu govorili: „Dajem Ti sve, Gospodine, ako me Ti ne pridigneš, past ću! Sve ću upropastiti!“

Kako doći do prikazanja? Pjev anđela, glazba, Raj, ona divna djela kada se slavi Bog! Podignute ruke znak su podignuta srca! Isus se penjao na brda da bi pronalazio mir i spokoj. Svi trebaju imati takve trenutke spokoja. I ti i tvoji doma. Zato ih treba poticati da imaju vrijeme za susret s Duhom Svetim, On će ih poticati i voditi do potpunog prikazanja.

PRONALAŽENJE ISUSA U HRAMU

Pronađi u hramu trenutak tišine, osluškuj Gospodina. On ti želi govoriti! Kao dječak je bio u Hramu i pismoznanci su bili zadivljeni, znali su ga, ali ga nisu mogli prihvatiti. U nama sve čezne za Bogom, ali se i protivi Bogu! Živimo na zemlji sto posto, ali srca su nam gore. Živjeti na zemlji sto posto ne znači negirati duhovnu stvarnost. Tko to ne živi, ne zna za nju. Majka Marija i Josip tražili su Isusa, On im je odgovorio: „Zar ne znate da trebam biti u kući Oca mojega?“ Čudi se što nisu znali, kao da majci kaže da o tome već piše. Sve nam je zapisano u srcu po Duhu Svetomu. U nama se javlja čežnja za Bogom, a ljubav se ne može smiriti dok se ne susretnemo s Isusom! Kad se god netko izgubi, treba otići u „kuću Oca mojega“. Samo razmišljanje dovodi do želje da se pogleda kuća. Čim razmišljaš da bi se trebao ispovijedati, da bi trebao pružiti ruku, to je čežnja po Duhu Svetom i to nas vraća kući. Marija i Josip tri su dana hodali u strahu i boli, to prikazati Ocu, to je tebi primjer. Tvoja bol nije veća nego njezina u ta tri dana. To nije bio trenutak, majka je morala imati noć koju je probdjela misleći „gdje je sin?“ Ona koja je najsvetija je to morala pretrpjeti. Bog vidi tvoju bol i kaže ti: „NE BOJ SE! DOĐI K MENI!“ To je radostan događaj! Dijete te uči, ono je nježno „Zašto se brineš? Trebaš biti u kući Oca moga! Ja te čekam!“. Isus je u svetohraništu, svaki dan idem na misu jer je tamo Isus! Ne hvalimo se, nego govorimo da povjeruješ da je tamo Otac koji te čeka da te primi! Bit će trenutaka kada će i nas Bog kroz bol pročistiti i pozvati k sebi da nam kaže: „Hajdemo dalje.“

Amen!

Tagged under