Kako sam se obratila promatrajući život oca koji se vratio potpuno drugačiji iz Međugorja

Kada se moj otac vratio iz Međugorje, bio je drugi čovjek. Otada je svakodnevno odlazio na svetu misu i molio krunicu. Redovito je postio i išao na svetu ispovijed.

Mnogi njegovi prijatelji odmakli su se od njega. Moja majka bila je šokirana i htjela se rastati. Otac je s nama svake večeri molio krunicu, čemu se majka protivila. Molila sam da Bog spasi brak mojih roditelja. Razlog mojega obraćenja bilo je radosno i mirno djelovanje moga oca. Bilo je tako snažno da sam čeznula za tom radošću i tim mirom. Usprkos svim napadima, moj je otac ostao vjeran Gospinim porukama. Bog je sve više postajao središte njegova života i u najtežim poteškoćama uzdao se u Blaženu Djevicu Mariju. Nakon godinu dana cijela je obitelj išla na svetu Misu. Svakodnevno molimo krunicu i pokušavamo Gospine poruke živjeti i širiti.

Moj mlađi brat vodi svoje prijatelje na svetu Misu. Svakoga tjedna naša se molitvena skupina od 25 do 75 ljudi sastaje na satu kateheze i molitvi krunice. Prijatelji moga oca, koji su ga prije smatrali pretjerano religioznim, odlaze već dvije godine s njim u Međugorje. Pokušavam na našem sveučilištu motivirati mladež za Božju i Gospinu ljubav.