Droga je bila lakši izlaz ali...

„Zašto sam se počela drogirati? Jer sam htjela biti dio te ekipe!

Zašto sam htjela biti dio ekipe? Zato jer sam tamo prepoznavala svoje vrijednosti!  Ali nije da ja vrijedim na osnovu onih ljudi s kojima se ja družim ili nije da ja vrijedim na osnovu posla koji radim ili novaca koji imam -  ja vrijedim ako sam poštena, ako sam iskrena,  ako znam nositi svoj križ, svoju patnju,  ako znam dostojanstveno proći kroz ulicu.

I to je ono nešto što današnji svijet guši i prikazuje da vrijedimo samo ako imamo izvanjski puno toga za pokazati.  Ali droga upravo dolazi kao nesigurnost, zbog slabost u duši i neizgrađenosti karaktera. I nijedna droga nije dobra jer ona dolazi upravo u tom trenutku. Kad si slab, potišten, nesiguran, kad osjećaš da ne pripadaš nikamo. I ti se trenuci trebaju prigrlili, prigrliti svoje slabosti.

A ne treba tražiti nešto drugo nego prihvatiti taj i takav period života. Droga je bijeg, lakši izlaz, „rješenje“ na ono što ne ide iznutra. A trebamo raditi na svojoj duši, kao što radimo na poslu, radimo i na svojoj nutrini.“ – Ovako je odgovorila Matea iz Zagreba na pitanje zašto se počela drogirati i kako joj je zajednica Cenacolo pomogla nakon njenog boravka u Međugorju. Svoje duboko iskustvo iz srca je ispričala u emisiji Zrcalo, na Radiopostaji MIR MEđugorje,  urednice i voditeljice Marije Dugandžić. Cijelu emisiju poslušajte u nastavku: