Iako umno miljama iznad "običnih smrtnika", genijalni sv. Augustin na svoj im je način postao bliskijim od gotovo svih svetaca.

Kako i zašto – odgovor se krije u svečeva "dva života", od kojih su u onom "prvom" (do njegove 32. godine) prevladavale ljudske slabosti, grešnost i zablude svih vrsta. Doista, teško je otkriti porok u koji taj kasniji svetac i neumorni pisac, rođen 354. godine u Tagasti (na području današnjeg Alžira), nije "uronio". Nakon dječačkih nepodopština, kao šesnaestogodišnjak pridružio se jednoj bandi onodobnih huligana, a samo nekoliko godina poslije žene su mu toliko zavrtjele glavom da je postao i izvanbračni otac sina Adeodata. Kao vrhunac na sve došlo je njegovo priključivanje manihejskoj sekti. Prihvaćajući učenje o dvije duše – dobroj i zloj – u istome čovjeku, mladi Augustin, inače blistavi student retorike u Kartagi, našao je "sjajan" način za bijeg od odgovornosti, opravdanje za sve svoje grijehe. Zlo je, eto, uvijek činila ona "zla duša", "netko drugi" u njemu samome... Bibliji se rugao nazivajući je tek knjigom za neznalice i površne ljude.

Ipak, sveti je Augustin bio previše inteligentan da bi dugo mogao opstati u takvim razmišljanjima i stavovima. Dolaskom u Rim i Milano, častohlepno jureći za profesorskom karijerom, Augustin se susreo i s biskupom – sv. Ambrozijem. Naletjevši konačno na nekog sebi ravnoga, Augustin se oduševljava Ambrozijevim propovijedima i počinje sve bolnije uviđati i osjećati svoje zablude.
No, teško da bi i Ambrozije bio dovoljan da Augustin pobijedi najvećega mogućeg neprijatelja, tj. sebe samoga, da uz njega i nad njime nije stalno bdjela molitva i ljubav njegove majke – sv. Monike. Bez nje i njezina odgoja, koji je ipak ostavio otvorene putove za Boga, teško da bi Augustin postao obraćenik, čovjek koji je u 33. godini primio sakrament krštenja. Nakon toga, tako nadaren, krenuo je strelovito: u 37. godini zaređen je za svećenika, u 42. postavljen je za biskupova pomoćnika u Hiponu, a u dobi od 47 godina postao je i biskup ostavši neumoran služitelj i pastir svojega stada sve do smrti 430. godine.

Sve svoje životne stranputice i posrtanja do konačnog obraćenja zapisao je u svojim "Ispovijestima", savršenom djelu koje bi svaki čovjek morao pročitati pa da ne bude samo gomila onih koji tako dobro nasljeduju sv. Augustina tek u onome što je činio do svoje 32. godine. Ni za koga nije kasno, potvrđuje i Augustin!

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
(VIDEO) Pas koji se moli prije jela
15. October 2019.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
More information Ok