Današnje sveto Evanđelje govori nam kako je Isus imao sućuti i samilosti prema svom narodu.

Bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Zato je i rekao svojim učenicima: „Žetva je velika, a radnika je malo. Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju!“ On je odmah pozvao dvanaestoricu svojih učenika i dao ima vlast da mogu činiti sve ono što je i on činio. Izabrao ih je da budu u službi Bogu i ljudima. Tih dvanaest ljudi sasvim siromašnih, lišenih ljudskih prava, a punih bogatstva moći Kristove, sada su poslani da naviještaju kraljevstvo nebesko: mir i ljubav, dobrotu i milosrđe, svetost i pravednost…

Ovo je poruka našega Gospodina i nama. Sve nas Gospodin šalje kao davno apostole. Božje kraljevstvo je blizu: Božja milost, istina, ljubav… To moraju svi čuti u svako vrijeme. Pozvani smo moliti da se poveća broj onih koji će izbižega slijediti Gospodina i širiti kraljevstvo nebesko.

Krist je izabrao, posvetio i učvrstio svoje apostole u svojoj riječi. Oni su primili novi duhovni život od Krista i zadatak da osvoje ljude za Boga i za njegovo kraljevstvo.

Prvim pozivom Krist je svoje učenike najprije odijelio od stvari, osoba, obiteljske navezanosti, njihovih zanimanja i planova za budućnost i stavio ih na posve drugu kolotečinu života. Drugim pozivom ih je odijelio od njih samih. Dao im je shvatiti da sami od sebe ne mogu ništa učiniti. I učenici su bili djeca svoga vremena. Sanjarili su o mesijanskom kraljevstvu gdje će upravo oni zauzeti prva mjesta. Ali Kristova je muka i pregorka smrt razbila sve njihove iluzije. I kad su primili Duha Svetoga, tek tada postaju sposobni da kroz njih Krist nastavi svoju prisutnost u tom svijetu.

Apostoli su bili različita karaktera. Krist je upravo htio tu različitost karaktera, naravi, da nas pouči kako različitost nije zaprjeka za Božje kraljevstvo i da su svi tipovi karaktera korisni za naviještanje jer se dopunjuju. Različitost karaktera je izvor zasluga i veliko sredstvo širenja Božjega Kraljevstva.

Krist je spojio ribare i carinike, mlade i stare, intelektualce i radnike. Uza sve te različitosti apostoli su ustrajali do kraja svog života, ostali su vjerni svome pozivu i misiji na koju ih je Isus pozvao. Njih su naslijedili drugi, na koje su opet oni polagali svoje ruke i posvećivali ih za uzvišenu službu Božju.

Danas milijarde ljudi čekaju navještaj Božjega kraljevstva i po njemu spasenje. Uistinu je malo radnika, apostola koje bi se poslalo među ljude da propovijedaju sveto Evanđelje. Žetva, to su ljudi koji su svi od Boga stvoreni i Bog hoće da se svi spase, jer je za sve Krist svoju presvetu krv prolio. Poziv na apostolat sa svim žrtvama, odricanjima jest plod Božje milosti. Da bismo postigli povećanje svećeničkih zvanja, potrebno je puno moliti. Moliti za radnike na njivi Gospodnjoj, to je čin vjere u Božje kraljevstvo i njegovo širenje po svem svijetu.

Krist hoće da radnici u žetvi savjesno rade, da se kreću, da ne budu činovnici u župnim uredima, ili u samostanima, da ispovijedaju jedan sat, proslave sv. Misu, a ostalo vrijeme čekaju dok zazvoni zvono i netko ih pozove.

Svijet od nas očekuje svjedočanstvo ljubavi i istinsku dobrotu. Mi koji smo sljedbenici Krista, koji je bio blaga i ponizna srca, ne bismo nikada smjeli biti drukčiji od svoga božanskog Učitelja.

Svi smo pozvani naviještati ljubav i milosrđe Božje ljudima s kojima živimo i radimo. Onoga trenutka kad se potpuno otvorimo Bogu i odlučimo za njega, tada nas Božji duh obuzme i ispuni svojom milošću. Tada naše srce postaje Božje svetište, i Bog nam je na prvom mjestu i mi osjećamo i shvaćamo da je naša zadaća i sreća svaku osobu ljubiti i biti ljubljen.

Elise Vaughan je bila uzorna majka u Engleskoj. Zvali su je „Čudesna majka“. Bila je obraćenica, prešla je s anglikanske vjere na katoličku. Kroz 20 godina svoga bračnoga života kao katolkinja provela je u klanjanju jedan sat pred Presvetim sakramentom, kako bi izmolila svojoj djeci milost svećeničkoga zvanja. Gospodin ju je uslišao. Od trinaestero njezine djece jedanaestero njezine djece izabrao je duhovno zvanje. Od osam njezinih sinova šestorica postadoše svećenici. Svih pet sestara je stupilo u samostan. Izabraše sebi za zaručnika božanskoga Spasitelja Isusa Krista.

Od roditelja zavisi što će njihova djeca postati. Ako roditelji odgajaju svoju djecu u kršćanskom duhu, duhu evanđelja, tj. u duhu vjere, u samoodricanju, čistoći srca, u ljubavi i plemenitosti, tu će niknuti zvanja. Molimo svaki dan za duhovna zvanja.

Božanski Spasitelju, blagoslovi sve svećenike, redovnike, biskupe, kardinale i svetoga Oca papu! Snagom svoje ljubavi privuci one koji će Te tako vjerno slijediti i biti nositelji Tvoga svjetla i privlačiti sve one koji su daleko od Tebe. Mnogi su ranjeni na duši i tijelu i samo im Ti možeš pomoći. Pomozi nam svima! Amen.

Zašto se ubila Angeline Wedegen Čitala je sve mračne pisce

Prije nekoliko godina tragično je završila svoj mladi život njemačka studentica Angelina Wedegen. Ubila se u devetnaestoj godini života. Svatko se pitao: “Zašto, zašto?” Imala je sve što je po mišljenju ovoga svijeta može učiniti sretnom: dijete bogatih roditelja, u ekonomskom pogledu ništa joj nije nedostajalo. Studij je išao dobro. Otac i majka su je voljeli, zaručnik isto tako. Pa što ju je natjeralo u smrt?

Na to je pitanje pokušao odgovoriti njezin kolega na sveučilištu, student Bernard:
"Angelika je mnogo čitala, i to Elliota, Faulknera, Hemingwaya, Sagana... Sve mračne pisce. Bilo joj je teško ići u život koji joj ništa nije obećavao!"

Pa je li imala sve? Jest sve, samo ne vjeru i pouzdanje u Boga. Zato su sve druge sreće bile sitne i bezvrijedne. Mi živimo u jednom vremenu u kojem susrećemo ljude koji imaju sve, samo im ova sreća nedostaje. Nedostaje im Bog i ono zadovoljsvo kojim on ispunja srce.

Zanima te i ovo?
Devetnica slugi Božjem ocu Anti Gabriću 5. dan
24. January 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.