Prošle nedjelje čuli smo evanđelje o Petrovoj ispovijesti vjere u Isusa kao Mesiju.

Potom mu je Isus rekao svečane riječi, među kojima se ističe osobito ona kojom Petra naziva stijenom svoje buduće zajednice. Petar je stijena, kamen temeljac Isusovih učenika. To je temeljni tekst na kojem Katolička crkva i danas gradi svoju vjeru u Petrovo prvenstvo među apostolima i u prvenstvo Petrova nasljednika, tj. rimskoga biskupa, među biskupima svijeta tijekom povijesti Crkve.
Lako je reći: Isus je Sin Božji. Tek se u praktičnom životu pokazuje je li to priznanje istinito.

U današnjem evanđelju Isus tom istom Petru izgovara i drugu, tešku riječ: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi!“
Drugim riječima: na zlo me vučeš, nagovaraš me da ne ispunim ono zašto sam na zemlju došao i uzeo ljudsku narav. On je zapravo došao izmiriti nas s Bogom po žrtvi na križu. Došao je dati svoj život, svoju krv žrtvovati za spas ljudi. Zato

Petrove misli nisu Božje misli.

Petar je mislio pokazati se Isusu prijatelj. Apostoli još nisu primili Duha Svetoga, još su mislili da će Isus osnovati na zemlji svoje kraljevstvo u kome će oni biti visoki službenici. A Isus govori o trpljenju i smrti. Isus želi reći da on preko trpljenja, križa i smrti ispunja cilj svoga života na zemlji: spasiti ljude.

Prema Matejevu evanđelju bilo je to još uvijek u kontekstu istoga razgovora, na istome mjestu i u istoj prilici. Petar je u kratko vrijeme nazvan i stijenom i sotonom! Gotovo nezamislivo, budući da nam je pojam sotone tako težak i opterećen. Međutim, tako je zapisano. Dok Petar ispovijeda vjeru u Isusa kao Mesiju, dok ga prepoznaje kao onoga koji ispunjava obećanja čovječanstva, dok stoji iza svoga Učitelja u svjetlu njegove osobe i poslanja, Petar je stijena.

Međutim, u trenutku kada razmišlja logikom svojih želja, svojih planova, onda to postaju ljudske misli koje bi htjele Isusa odvratiti od njegova životnog poslanja, odvratiti od poslušnosti Ocu. Tada to više nije Božje, to je sotonsko, i Petar je u tom slučaju sotona. Isti čovjek, Petar, stijena i sotona, nositelj povjerenja i onaj koji potkopava Isusovo poslanje. Poruka koja nas neprestano potiče na poniznost i molitvu.

Današnje evanđelje govori o Isusovoj muci i smrti, te o njegovu uskrsnuću. To je Isusov put. To je put njegove poslušnosti Ocu. Samo na taj način Isus može ostvariti svoje mesijansko poslanje. Tko ga odvraća od toga puta protivi se bitnim Božjim planovirna i u službi je sotone, neprijatelja čovjekova od početka. Isusov učenik je samo onaj koji će na sličan način slijediti Isusa.

Tko slijedi Krista mora prihvatiti ne samo njegov Križ nego i vlastiti križ. Isus to odmah kaže kako bi učenici razumjeli da bi bila iluzija misliti da će ga moći slijediti a da ne nose s njime križ: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

Slijediti Isusa može samo onaj koji se odrekne samoga sebe: tj. svojih griješnih prohtjeva i zahtjeva, svakoga grijeha i trudi se se savjesno živjeti.

Isus poziva učenike da ga slijede. Zove svakoga na prihvaćanje svoga križa i to iz dana u dan. To je teško. Međutim, samo je to Isusov put; prema tome, to je put i Isusovih učenika. To je put ljubavi. Nemoguće je na drukčiji način ispuniti životno poslanje. Čovjek je pozvan darivati se i ljubiti. Poslanje je svih nas: biti i živjeti za drugoga.

Isus nam govori: „Ako me želite slijediti, morate se odreći svega onoga što sada cijenite: morate izgubiti život koji sada živite. Ako niste spremni to učiniti, ako želite biti prilijepljeni uz život koji sada živite, neće biti nikakve novosti, nikakva nova vizija nije moguća za vas. Moja vizija traži trpljenje! Dođite, uzmite svoj križ, slijedite me, bez križa ne ide. Bez umiranja ne može se roditi novi život. Zrno mora umrijeti da bi donijelo stostruki plod!“

Tako bi trebalo shvatiti Isusove riječi: "Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Od nas se traže žrtve i odricanja, pruža nam se križ... Tko to shvati, shvatio je sve! Može slijediti Isusa Krista i bit će sretan i spašen.

Čim čovjek počne težiti za tim da sebe osigura, da mu bude lijepo, dolazi u opasnost da drugoga zaboravi, da drugome uskrati svoju ljubav. To je ono Isusovo: „Izgubit će svoj život onaj koji sebi želi koristiti!“
Dakako, takva Isusova logika u suprotnosti je s našim ljudskim sebičnim razmišljanjem. Međutim, Isus ostaje kod svoga. On po toj logici ide i u vlastitu smrt, kako bi do kraja darovao svoj život i ugradio ga u spasenje i dobro drugih, svih, svakoga od nas. To je spasiteljska smrt Isusova.

To je taj njegov hod u Jeruzalem od kojega ne želi odustati, premda ga u tom trenutku Petar ne razumije i čak, ljudski govoreći, dobronamjerno odvraća od toga puta. Za Isusa drugoga puta nema. Postoji samo put ljubavi, a to je onda put života za druge, potpunoga darivanja.

Mi se nažalost drukčije ponašamo. Udaljujemo i odbacujemo svoje križeve. Želimo se lišiti osoba koje su nam teške. Kad u braku nešto zaškripi, mislimo da je rješenje u rastavi. Kad nam bolesne i starije osobe više ne odgovaraju i smetaju, šaljemo ih u različite ustanove i domove. Udaljujemo ih često od sebe jer nismo voljni umanjiti svoju udobnost, niti se odreći svoga stila života. Čuvamo svoj život. Branimo svoja dobra. Činimo ono po čemu ćemo, kako Isus govori, izgubiti svoj život. Jer prestajemo biti u sIužbi Ijubavi i života.

Čim zaboravimo svoje bližnje, ne ispunjamo životno poslanje za koje je nas Bog odredio. Ne možemo biti istinski radosni i sretni. Tada gubimo život svoj. Kada ga razdajemo rasipno i u ljubavi, ispunjavamo smisao svoga života, nalazimo život u Bogu!

Gospodin nas uvjerava: ako radi njega izgubimo sve, ništa nismo izgubili; ako izgubimo njega, a sve dobijemo, ništa nismo dobili. "Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?" Čovjek bez Boga uvijek je na gubitku, na vječnom gubitku.

Nema života bez poteškoća i križa. Priznajmo iskreno kako je teško shvatiti problem patnje i križa. To ostaje za nas tajna.

Potpuno rješenje ćemo dobiti u raju. Bog pripušta trpljenje i križeve, da ne zaboravimo svoje određenje za vječno blaženstvo. Stvoreni smo za Boga i vječnu sreću. A mi više puta na to zaboravljamo. Da nas Bog prepusti nama samima, posve bismo se izgubili u zemaljskim brigama, poslovima i raznim radostima. Zato nam je upravo potreban Božji zahvat.

Isus nas poziva da ga slijedimo tako što ćemo svakoga dana na sebe uzimati svoj križ. To znači da nas Isus poziva na jednostavno svakodnevno življenje svega što nam donosi vrijeme i svaki dan i to u svjetlu i u skladu s voljom Božjom. Mi smo često u napastima da pojam križa drukčije shvatimo ili da ga preinačimo po nekim svojim mjerilima.

Da se razumijemo Isus se nije radovao patnji: on nije tražio svoju muku i smrt. Isus je jednostavno živio za druge i želio je dosljedno i vjerno ostvariti volju Očevu, kojom Otac želi sve ljude spasiti. Očekuje jednako tako hrabrost i dosljednost. On je bio spreman na žrtvu. I od nas to očekuje.

Shvatimo: jedino po muci i križu idemo ususret slavi i uskrsnuću. Jedino tako živimo punim životom i postajemo vrhunski i osvjedočeni vjernici. Neka nas u tome ništa ne obeshrabri. Isus je s nama i uvjerava nas da samo takav život, predan iz ljubavi za druge, ima budućnost, ima vječnost. To je snaga njegova uskrsnuća.

Božanski Spasitelju, želim Ti postati što sličniji. Pomozi mi shvatiti da je spasenje u Tebi, da je naš život i naša sreća upravo u tome da se odlučimo ići za Tobom i da si Ti naše spasenje i život. Želio bih živjeti iz ljubavi prema Tebi i braći sestrama! Pomozi mi u tom! Amen.

Jednom bivšem narkomanu postavljeno je pitanje: „Tko je Isus za tebe i što je Isus učinio u tvom životu?“

On je odgovorio: „Prije nego sam upoznao Isusa, godinama sam bio rob droge. Imao sam mnogo novca. Nisam bio vjeran muž. Mislio sam da sam sretan čovjek.

Ali prije nekoliko godina, umoran od nemoralnog života, odlučio sam otići u Međugorje s nadom da ću pronaći rješenje svojih problema koji su uništavali moj brak, moju obitelj i moju tvrtku.

U toj svetoj zemlji, gledajući ljude koji mole, pjevaju i ispovijedaju se, učinilo mi se kako čujem glas koji mi govori: „Ako želiš, mogu te ozdraviti i osloboditi te tvojih poroka“. Briznuo sam u veliki plač. Vidio sam sav nemoral svoga života i u sebi rekao: „Da, želim ozdraviti. Želim promijeniti život!“

Potaknut nutarnjom silom, kleknuo sam pred svećenika i povratio sav otrov koji je bio u meni. Od tog dana nadalje započeo sam put obraćenja. Isus je uistinu moj Spasitelj“. Tko je Isus za tebe, Brate i Sestro?

Zanima te i ovo?
Devetnica slugi Božjem ocu Anti Gabriću 5. dan
24. January 2021.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.