Mladić u bijeloj haljini

Prizor Isusova uskrsnuća otkriva značenje mnogih situacija i trenutaka iz života pojedinaca i zajednica, koji su se dogodili prije Isusova raspeća.

Uskrsnuli Gospodin ispunjenje je svih Pisama i potvrda svih proročanstava (Dj 10,43), dokaz da naša vjera nije uzaludna (usp. 1 Kor 15,14). Drugim riječima, zajedno s Kristom umro je u nama stari čovjek, a rodio se novi. Staro nestaje. Rađa se novo. U uskrslom Isusu Kristu svaki grješnik živi Bogu. Svaka bolest i patnja poprima novu očišćujuću dimenziju.

Mnogi ljudi svjedoče iskustvo posebnoga vremena uoči svetkovine Kristova uskrsnuća. Nažalost, često je to vrijeme vrlo bolno. Tijekom korizme događale su se stvari o kojima ne bismo sanjali ni u najružnijim snovima. Znamo da je korizma vrijeme milosti, ali negativna iskustva ostavljaju na čovjeku neizbrisiv trag. Ipak, u svjetlu Uskrsa možemo sagledati sva ružna osobna iskustva iz sasvim druge perspektive. To nam nudi Isus govoreći o umiranju pšeničnog zrna (Iv 12, 24). Ponekad se mora dogoditi teška životna situacija, koja se izražava kroz određeno trpljenje, kako bi sve što treba očišćenja jednostavno izgorjelo u vatri Božje ljubavi. Kroz tu vatru prolazili su i Isusovi učenici. Njihove su oči bile zatvorene iako su svaki dan hodali s Isusom. Bili su s Isusom, a u njihovim je srcima harala nevjera da je Isus Krist i da su istinite njegove riječi. Uvijek dolazi trenutak istine, trenutak iskušenja vjernosti Bogu bilo kroz bolest, raspad prijateljstva ili noć nevjere. Sve to međutim služi na veću izgradnju novoga čovjeka. S druge strane postoji opravdana čežnja za krajem iskušenja. To stanje tegobnoga čovjeka i vapaja  za oslobođenjem izražavaju i korizmene molitve.

Kristovu uskrsnuću prethodi opis Isusovih tjeskobnih trenutaka u Getsemanskom vrtu. To je bio trenutak istine za mnoge koji su išli s Isusom. Mnogi su pali na ispitu. Uplašili su se. Nisu mogli dalje slijediti Gospodina jer je njegova muka postojala nepodnošljiva. U Markovom se evanđelju nalazi jedna slabo zamjetljiva scena u kojoj se opisuje nepoznati mladić koji isprva jedini slijedi Isusa, jer su se svi ostali u trenutku Isusova uhićenja razbježali, ali potom u strahu za vlastiti život, da i njega ne uhvate, baca sa sebe plahtu i bježi potpuno gol (Mk 14,51-52). Pretpostavljamo da je to za njega bio ekstremni trenutak straha. Trenutak oslobođenja i za njega će biti uskrsno jutro.

Zanimljivo je da na uskrsno jutro Marija iz Magdale, Marija majka Jakovljeva i Saloma vide prizor kojemu se nisu nadale.  Iz ljubavi prema Isusu one odlaze do njegova groba noseći miomirise kako bi pomazale njegovo tijelo radi židovskih obreda pokopavanja. Onog petka nisu to stigle učiniti, ali nisu ni shvatile da je nepoznata žena u Betaniji već ranije nardovom pomasti pomazala Isusa za ukop. No, u uskrslom svjetlu bilo vjerskoga bića počinje kucati drkčije. One vide rano ujutro prazan grob, a kraj njega mladića u bijeloj haljini. Ovaj mladić više ne bježi zbog straha od hramske straže i svećeničkih glavara. Ovaj mladić je odjeven u iskustvo Kristova uskrsnuća. Ima na sebi bijele haljine, a ne plahtu. Bjelina haljina ukazuje na nešto nadnaravno.

Osim toga to nije isti mladić. Ovo je anđeo, koji javlja do tada nepoznatu vijest o uskrsnuću i smiruje duboko uplašene žene: Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, Raspetoga. Uskrsnuo je! Nije ovdje!

Ta su dva različita mladića sa svojim zadaćama i ponašanjem mogući pralikovi i našeg života. Iako smo oprani i ohrabreni Kristovom krvlju, živimo u strahu. Uništavamo sebe. Bojimo se samih sebe. Često i mi u nekom beznađu poput uplašenih žena pitamo: Tko će nam otkotrljati teški kamen? Kao da su nada i vjera potpuno umrla u nama. Spremni smo čak pobjeći goli po cijenu spasenja života, koji ipak mora strunuti. Uskrslo jutro, prazan grob i susret žena s mladićem u bijeloj haljini ipak u nas ulijevaju nova obzorja vječnosti. Patnja i smrt nije kraj jer iza njih dolazi uskrsno jutro i susret s Isusom, koji živi zauvijek i prethodi nam na svim našim putovima. Mi smo ljudi čije su haljine bijele po milosti Isusova uskrsnuća i sakramenta krštenja i vjere.

Svaki teret grijeha nestaje po Božjem milosrđu u sakramentu pomirenja. Tko je kao Bog? Ako s Kristom umrijesmo, s Kristom ćemo živjeti vječno.

Ako želite čitati još odličnih propovijedi, kliknite OVDJE