"Ako te otac i majka zaborave, ja – govori Gospodin – neću te zaboraviti nikada!"

Rodio si se za ljubav,za nju si stvoren i razlog što postojiš, za nju dišeš, u njoj umireš, u njoj živiš da bi imao život, život u Njemu, u Bogu.

Ima li pogodnijeg trenutka od onoga da te vrati u Njegov zagrljaj kada te život surva u ponor tvojih grijeha, kada te gurne na rub tvojih nadanja i kad tvoje nebo prekrije zlokobnim oblacima.

Nema, jer tu te čeka On, na rubu, u ponoru...ne iznad oblaka, već ispod njih, tu gdje upravo jesi. Kisne skupa s tobom, pod kišom tvojih zabluda i predrasuda, pod pljuskom tvojih grijeha i tučom tvojeg nepouzdanja u Njega. On, kao tvoj kišobran... Ovdje gdje su te svi zaboravili, ranili pa pobjegli, zgazili pa noge otrali, popljuvali pa usta svoja obrisali, ovdje gdje samoća nagriza tvoje dane a žalost puni bunar duše. Ovdje te čeka On i govori dok briše suze sa lica tvoga"Znaj, dijete moje... da u svemiru nema veće sile i snage koja mene može zaustaviti u pohode ljubavi prema tebi, nema te prepreke koju ja ne mogu preskočiti, niti ima nekog bržeg da me može prestići kada si potreban ljubavi. Neću se dati nadmašiti, niti oboriti, izmjeriti niti se sakriti, kada mi probaš pobjeći uvijek ću te sustići, kada me zaboraviš onda ću te stisnuti, oviti, zagrijati, a kada me poželiš darivati onda ću te preplaviti. Ne zaboravi,moja ljubav uvijek pronađe put, kroz sve što prolaziš- prolaziš s njom"

Njegova je ljubav jedina i prava,ona će vam ispričati priču života,sve ostalo su samo kopije.

Tagged under