Život u susret Uskrsu

Romano Guardini u svojoj knjizi „Gospodin", u kojoj razmatra osobu i život Isusa Krista, iznosi zanimljivu tezu da „tek uskrsnuće donosi posljednju jasnoću o tome što je otkupljenje."

Što znači biti otkupljen, pita se Guardini i odgovara: uskrsli Gospodin! „On u svom tjelesnom životu, u svojoj preobraženoj čovječnosti – On je otkupljeni svijet...U njemu je stvaranje uzvišeno u vječni Božji život. On postoji u svijetu kao nerazorivi početak....Otkupljenje se odnosi na život, na ljude, na njihovu stvarnost..." Uskrsnuće je novi početak, vrhunac, ostvarenje, oživotvorenje otkupljenja čovjeka. Guardini ističe da je otkupljenje drugi božanski početak nakon prvog početka stvaranja, i ono znači „da Božja sveobuhvatna moć ljubavi obuhvaća naš živi bitak." Obuhvaća čitavog čovjeka i njegovu egzistenciju. Pretvara ga u novu esenciju koja živi na nepojmljivo novi način. Uskrsli Gospodin otkriva svijetu preobraženog čovjeka! Uskrsnuće je na neki način poput novoga stvaranja! Poredak smrti nadvladan je poretkom novoga života. Uskrsnuće je nečuveno i nepojmljivo jer govori o tome da ćemo živjeti nakon smrti ne samo u duhovnom smislu, nego i u tjelesnom! Taj novi čovjek bez Uskrsloga Krista bio bi nezamisliv i za najodvažniju maštu.

Tko bi odbacio takvu ponudu i nadu? Oni koji misle da je to ludost, mitološka simbolika, lijepo vjerovanje koje je daleko od stvarnosti. Vjera u uskrsnuće je najsmjelija vjera i bez njega, kako kaže Pavao, kršćanstvo nema smisla. Ako nema uskrsnuća, uzalud nam sve. Život kršćanina je život u susret Uskrsu, otvaranje vrata onostranosti, kapije vječnosti, prodor u neizrecivo i nezamislivo. Bujice života događaju se negdje, u dimenzijama koje ne možemo nikakvim riječima opisati. Jer ako se ne događa život kao vječna činjenica, kao nerazoriva istina, ako njegovi vrutci mogu presahnuti, onda i pojam Boga dolazi u pitanje. Čemu život koji zauvijek nestaje? Ne vjerujem u vječni život koji se transformira, ili pretače iz vrste u vrstu, reinkarnira u nove oblike i gubi svoju samosvijest, deformira vlastitu esenciju osobnosti. Vjerujem u život čija je svijest uvijek prisutna, u Bogu posve rasvijetljena, vjerujem u život čiji je duh vječan, a tijelo može biti iznova oživljeno i preobraženo u višim dimenzijama. Bog je obećao vječni život svakom od nas kao osobi, tebi, meni, po imenu, po našoj egzistenciji, postojanju, stvorenosti, bivanju, uzdignutom i pročišćenom kao dijelu vječnoga božanskoga bitka. Mi smo sićušni djelići koji imaju svijest o sebi, koji nisu danas ljudi, sutra amebe ili biljke.

Uskrs znači novost koja preobražava, koja zahvaća čovjeka do koštane srži. Ovdje na zemlji, Uskrs bi nas trebao nadahnuti da se radikalno mijenjamo i neprestano rađamo kao novi ljudi. A to znači biti prosvijetljen, iznutra preobražen, dotaknut Božjom milošću, otvoren Božjem svjetlu i ljubavi. Biti otkupljen, znači upoznati viši smisao ljubavi. Biti otkupljen, znači voljeti i biti voljen.

Ako želite još odličnih kolumni, moćete ih pročitati ovdje

Tagged under