Pogrešna nakana

Jedan fakultetski obrazovan mladić, uspješan u poslu, ali nesretan u ljubavi imao je jaku želju pomiriti se sa svojom bivšom djevojkom.

Ona to nije htjela, smatrala je da je ta bivša veza prošlost i zatvorena knjiga u poglavlju njezina života. Mladić je bio uporan, živio je u nadi da će kad-tad doći do pomirenja. Krenuo je putem vjere i molitve i sam je molio, u molitvenim zajednicama i u društvu vjernika preporučao se u molitve s molitvenom nakanom za "pomirenje s bivšom djevojkom".
Nakana nije loša niti zlonamjerna, normalna je, ali jedina greška ovog mladića bila je što je pod svaku cijenu želio pomirenje. Iako fakultetski obrazovan, mladić je imao plitku spoznaju o Bogu i shvaćao Ga kao svemogućega, kao nadnaravno biće koje će ispuniti na njegov zahtjev svaku njegovu želju i molitvenu nakanu. Kad se to nije dogodilo, mladić se razočaran povukao iz molitvenih zajednica i počeo je izbjegavati vjernike i molitelje smatrajući ih krivima što mu Bog nije uslišio molitve.

Mnogi molitelji od Boga traže da im ispuni i najmanje želje i željice. Tako npr. mole Boga da im ne bude dosadno na zabavi na koju će otići, neke djevojke znaju moliti Boga da im pošalje bogatog mladića za brak kako bi si stvorile udoban život. Isto tako, ima mladića molitelja koji mole Boga da im pošalje bogatu djevojku koja bi im priuštila dobar i luksuzan život, automobil, biznis i slično. Jedna žena je varala svoga supruga i preporučivala je sebe i svog ljubavnika u molitve i da im veza potraje. Također ima i nakana kada ljudi mole za financijski blagoslov i za svoju materijalnu situaciju, ali pritom ne pomišljaju da si pronađu bilo kakav posao. Uglavnom, mnogi ljudi mole kako bi ih Bog oslobodio od patnje i križeva, kako bi im podario udobnost i ispunio sve njihove zahtjeve i prohtjeve. Svi oni koji za ovakve nakane mole i koji od Boga očekuju da im ispuni sebične i nemoguće molitve trebaju vrlo brzo promijeniti svoje molitve. Sveti Jakov apostol je rekao:
"Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama." (Jak 4,3)

Mnogi od nas, slobodno mogu reći, dosađuju Bogu, jer samo traže i govore: "Daj! Daj!", a rijetko se znaju zahvaliti. To se prisutno i u odnosima ne samo čovjeka prema Bogu nego i čovjeka prema čovjeku. Puno puta se znalo dogoditi da smo zatražili nekakvu uslugu od nekog prijatelja, zamolili ga da nam pomogne nešto učiniti. Kada smo dobili pomoć, nismo znali reći ni "Hvala!", a u slučaju kada se obraćamo Bogu rijetko se zahvaljujemo jer smatramo da je Bog taj kome je dužnost ispuniti naše zahtjeve i prohtjeve.

Bogu trebamo zahvaljivati i u molitvi trebamo tražiti Njegovu volju, jer On zna što je za nas najpotrebnije. Kada molimo, u molitvi bi se trebali sjetiti i ljudi oko nas koji pate, koji su bolesni, razočarani, klonuli duhom. Ne smijemo biti sebični.

"Ne gledajte samo svaki na svoje, nego i ono što je drugih!"(Filipljanima 2,4)

Pravi kršćani i vjernici bi trebali nositi teret jedni drugima, a uz molitvu bi trebali činiti dobra djela. Iskorijenimo iz svoga srca svaku sebičnost, umjesto traženja neka bude više zahvaljivanja, umjesto samosažaljenja neka bude više suosjećanja s bližnjima,umjesto pričanja neka bude više tišine i dobrih djela i ljubavi prema bližnjima.
I još nešto – kad bi Bog ispunio sve ono što od Njega tražimo, to bi za nas možda bilo više kazna nego blagoslov i zato budimo skromni i zahvalni i pazimo što želimo "Jer zna vaš Otac što vam treba i prije nego ga zamolite."(Mt 6,8)

Neka vas prati Božji blagoslov! MIR I DOBRO!

OVDJE čitajte više kolumni

Tagged under