Može li Križ postati radost i mir začinjeni ljubavlju?

Kako, kada se sve urotilo protiv čovjeka; šiba vrijeme, nepogode, sunce, kiša, tuče i zima, oštro kamenje, suha ledina, gladna stoka, žuljave ruke, prazni džepovi, umorna koljena, prazni pogledi na sutra, bolest, depresija, otuđenost, ostavljenost…

Još k tome, nas prikivaju naše slabosti, naše navezanosti, naše sklonosti; a kada se i ovaj svijet pokrene protiv nas, naši dragi, naši sinovi, naši poznanici, kada nas ne shvaćaju, osuđuju, odbacuju i rugaju nam se.

Tada, kao da se jedino Đavao sažalio, da nas skine sa križa, ovaj stari zavodnik obećava: platit ću vam račune, ovrhe, dat ću vam prvi red na skupovima, prekrasnu karijeru, kruha u izobilju, posla za sve vas i vaše… čak i moli - siđite sa njega, odbacite ga, ostavite ga, odrecite ga se. Obećanje puno požuda, oholost i pohlepa.

Ako ne uspije, nikada ne odustaje, pa nas zamamljivo odvlači; nudi tuđinu, tuđe domove, tuđi zrak da dišemo, da slušamo i divimo se tuđim pričama, da gledamo i navijamo za tuđe klubove; odvlači nas od roda u kojemu se još osjeća miris krunice, gdje se još u sjenama mogu vidjeti sklopljene ruke, gdje su još pogledi uzdignuti prema Mariji, gdje se još život štiti, gdje još kuca srce vjernika i spreman je za svoj križ, …

Tada, je puno lakše sa križa sići, a samo vjerna i ustrajna Kristova duša zavapi – Oče, zašto si me ostavio? Gdje si? Pomozi da ne spadnem sa križa! O, Marijo kako je teško ostati na križu; bole čavli, bole udarci biča, boli samoća, bole pogledi i osude, bole licimjerstva, probadaju moćnici, ostavljaju istomišljenici…

Što će nas održati na Križu; čavli sa kojima smo prikovani? Čavli - Nisu to oni čavli kojima smo mi prikovali Isusa na Križ.

Ne, nisu to naše laži i izdaje; niti naši grijesi koje danas i ne vidimo, sa kojima smo se poistovjetili pa nam je laž istina, grijeh opravdanje za naše slabosti, opačine i mlakosti; zloća i sljepilo za bližnjega. Euharistija nam je postala samo gozba ne i žrtva...

Na Križu, održat će nas samo Ljubavi i milost Božja, ovo je jaram i breme za koji Isus tvrdi – „Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako“(Mt 11,30)

Odlučiti se na ovaj put potrebna je vjera i pouzdanje u Isusa. Ne neko samouvjeravanje ili neka meditativna tehnika ili vježba, nego stvarno svakodnevno življenje križa; tko ustraje, spasit će se i osjetiti puninu radosti i mir i biti ispunjen Ljubavlju.

Mnogi su krenuli na ovaj put i ponijeli svoj križ, a ti?

Mir Kristov svima vama, Ante!

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
VIDEO Francuski katolici mole pred zatvorenim crkvama: ‘Bez mise smo kao bez hrane’
24. November 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.