Gdje je Božić?

Po svim medijima čuju se glasne reklame o božićnim popustima i akcijama. U shoping centrima su gužve, pune kese artikala i dekoracija za ukrašavanje kuća. Ulice posvuda svijetle.

Kuće su ukrašene raznim nakitima i osvijetljene raznim lampicama. Sve to pomalo daje naslutiti da se nešto isčekuje da se nešto zbiva. Tijekom tih dana isto tako u svijetu političari vode svoje “prljave” poslove i disko klubovi zabavljaju mlade točeći različite alkoholne napitke i pustajući zabavne pjesme. I dalje se gleda na materijalne stvari, svatko samo na sebe gleda. I puno toga lošega ima još u svijetu I u našim sredinama gdje živimo. Gledajući tako na to sve sto me okružuje zapitao sam se što mi isčekujemo? Prolistam novine pa pogledam brojne otmice, ubojstva, brojne poznate osobe kako žive razvratnim životom itd. Vidim na dnevniku kako prikazuju gdje će glumci, slavni pjevači I političari na visokoj vlasti slaviti Božić.

Uz sve te raskoši pročitam strašne brojke koje pokazuju koliko ih umire od gladi, koliko ih umire kao žrtve u ratovima. Ti ratovi su spletka i igra “poštenih” političara koji su zatvorili svoja srca prema Bogu. Pogledam u katolički kalendar i vidim da su u tijeku nedjelje došašća. Na trenutak ne mogu da vjerujem, kako smo svi tako bezosjećajni I tako licemjerni.

Zapitam se što je to zapravo Božić? Pročitam evanđeoski ulomak o Isusovu rođenu i malo promišljam. Bog se ponizio i dolazi medju ljude. Za njega nije bilo mjesta u svratištu. Rađa se u malenoj štalici, a ne u raskošnim palačama.

Odjednom se zapitam nisu li naša srca i nasi životi ta “svratišta” u kojima nema mjesta za Isusa? Ma nije Božić samo dio običaja, nije Božić ugodna atmosfera i ukusna hrana. Kada pročitamo evanđeoski ulomak o Isusovu rođenju zapitamo se usudio bih se reći srdito: “Kako su ti ljudi u svratištu mogli biti tako hladni I bezobrazni?”, a ne zapitamo se jesmo li mi takvi. Godinama ne pričamo sa susjedom i tako svaki Božić provodimo I mislimo da je to pravi Božić.

Ma nećete mi ukrast Božić! Nije to taj Božić. Pokraj nas prolaze iz dana u dan ljudi koji plaču i jauču u nevoljama a mi prolazimo pokraj njih bezosjećajni, a zapravo prolazimo pokraj Isusa i ostavljamo Ga. Mislimo ako odemo na polnoćku lijepo odjeveni da smo doživjeli Božić. Sve je to samo jedna životna procedura koja se ponavlja iz godine u godinu, ali u sebi ne nosi Ljubav tj. ne nosi Božić. Prijatelju, Božić usitinu dolazi! Ali pazi se da ne bi pokucao na vrata tvoga “svratišta” a ti ga odbio, jer si odbio Božić i izgubio si Ga.

Tagged under