A prema Brdu ukazanja i prema Križevcu: kolone, gotovo nepregledne kolone, ne samo za blagih proljetnih i jesenskih dana, nego jednako tako i kad sunce nemilo prži ili hladni vjetar ustrajno brije.

Penju se i mole, mole ružarij, jedno po jedno otajstvo vodi ih preko Gospe do Spasa Isusa; razmišljaju o silnoj ljubavi Otkupiteljevoj uz postaje Križnog puta. Mnogi i premnogi bosi, i stari i mladi, a veselo i požrtvovno nose i one na invalidskim kolicima.

I nema tu utabanih lijepih staza nego tek kamenje i kamenje, veliko, ali ne više tako oštro jer su ga izglačale noge milijunskog broja hodočasnika. O kad bi kamenje moglo progovoriti, kako bismo divne doživljaje vjere, obraćenja, uslišanja i milosti mogli čuti…

Pratim blagoslovljena međugorska događanja od samih početaka do danas i nikada dosta. Jednako onda kad sam prvi put pješačio od Čitluka do Međugorja , jednako tako i kad sam, makar i teže, i sam brusio i glačao kamenje Brda ukazanja i Križevca, jednako tako i danas kad me dobrota Gospinih prijatelja na kolicima nosi uz Brdo ukazanja ili dovodi do mjesta na kojem će Mirjana s Gospom moliti za obraćenje onih koji još nisu upoznali ljubav Božju i prenijeti nam poruku Gospe i Majke.

I ne mogu ne ići, ne doći, ne dolaziti u najljepše mjesto na svijetu gdje je Gospa prisutna. Tu punim svoje duhovne baterije i molim: Gospe draga, reci Isusu da mi pomogne da budem ono što On hoće.

mons. Eduard Perićić

Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
GOSPA NAS POZIVA NA „TEŽI PUT“
28. October 2020.
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.