Da stvarno, ako ste katolik, jeste li nekad pomislili da bi bilo dobro napraviti životnu ispovijed, veliku inventuru vašega života, zaviriti u dušu i priznati sebi i pred Bogom svaki pa i najmanji grijeh?

Ako niste, možda vas na to potakne tekst koji slijedi. Poticaj za pisanje ovog teksta dobio sam iz same činjenice da smo u Došašću, liturgijski jakom crkvenom vremenu kad je ova tema sama po sebi istaknuta. Za očekivati je da će i ove godine pokornici pohrliti u katedrale i crkve u većem broju nego li je to inače. Među njima će se zasigurno naći netko tko je nakon dugog niza godina došao na ispovijed. U tom slučaju, biti će to ono što nazivamo životna ispovijed. No, životna ispovijed ne mora biti samo takva, to može biti bilo koja druga ispovijed i može značiti da ste se radikalnije opredijelili za Boga i vjeru. To je zapravo plod milosti koja ne dolazi od nas samih ali je važno kako ćemo na to odgovoriti. Misao o tome i samu odluku možemo smetnuti s uma i odgurnuti od sebe ili pristati na to.

Drugi razlog zašto pišem ovaj tekst je jučerašnji neplanirani susret s neznancem koji me na cesti zaustavio i tražio 5 kuna. Upitah ga, za što mu treba. 'Iskreno, za pivo', reče. Dobio je svojih 5 kuna i uz to s moje strane, vjerujem, nenametljiv razgovor o Bogu i vjeri. A kad tamo, ispostavilo se da je riječ o čovjeku koji je ubio prijatelja, za to odslužio kaznu i sad je uglavnom na cesti. Pitao sam ga, je li katolik? Odgovorio je da je, a na pitanje je li se ispovjedio za grijeh ubojstva koji se, doduše, dogodio u nehatu pa je stoga i kazna bila minimalna, rekao je da je. Vidio sam neku iskru u njegovim očima, neku čežnju za životom. Nisam mu moralizirao, rukovali smo se, potapšao sam ga po ramenu, opet smo se rukovali, bio mi je simpatičan. Takav ranjen, pokušava se podići, ali društvo je takvima nesklono pa je pitanje što će biti s njime.

Što bi trebala činiti Crkva u takvim slučajevima? Šuška se da se papa Franjo noću iskrada i susreće s takvima. To me ne bi čudilo, oni su voljena Božja djeca koja trebaju doživjeti ljudsku ljubav da bi po tome doživjeli da su i Bogu dragi. To bi trebala činiti Crkva, još više i još bolje. No, vratimo se na temu. Možda vi niste ubili čovjeka ali ste učinili nešto drugo ne previše slavno?! Možda ste sami sebi super ali imate hrpu stvari koje si ne možete priznati?! Uzmimo recimo grijeh propusta. Koliko dobrih stvari propustimo učiniti svakoga dana? Koliko siromaha prođe pored nas a ne primjećujemo ih? Koliko smo plaća primili a uskratili Bogu desetinu? Koliko je dana prošlo a nismo molili za pastire Crkve, misionare i evangelizatore, itd, itd... Kod svakoga se nađe dobroga materijala za, barem, redovnu ispovijed ako ne i za životnu.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Život poslije smrti: Samo čudo je 7 djece vratilo iz mrtvih...
06. December 2019.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.