Zadnja molba u Očenašu glasi: 'Izbavi nas od zla.'

Mnogo se raspravljalo o tom je li to posebna molba ili je samo komentar molbe 'ne uvedi nas u napast'. Sama konstrukcija rečenice kao da nas navodi na to da to nije posebna molitva, nego samo komentar, jer se kaže: 'Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.' Može se, ipak, smatrati da je to posebna molitva.

Što molimo kad kažemo 'izbavi nas od zla'? Zala ima različitih: duhovnih, moralnih, fizičkih zala. Kad mi kažemo 'izbavi nas od zla', molimo najprije da nas Bog izbavi od duhovne tame i neznanja, od lijenosti i mlakosti u duhovnom životu. Molimo, također, da nas izbavi od čaranja, zablude i krivovjerja. Ali mi molimo i da nas izbavi i od moralnog zla, da nam grijeh iščupa iz srca i da nam ga oprosti. Molimo također da nas izbavi i od fizičkog zla. Zlo je prometni udes ili udes na poslu, zlo je i požar, zemljotres i poplava, zlo je i pasti u ruke neprijatelja, zlo je i sve ono što nam može fizički naškoditi. Ako već molimo za svakidašnji kruh i ako ta molba nije profana, zašto se ne bismo mogli moliti i da budemo sačuvani i od fizičkog zla.

Tom molitvom mi zapravo kažemo Bogu: Naš je čitav ljudski svijet okružen zlom; svuda je oko nas zlo i nasilje i nitko to ne sprječava. Kao da zlo pobjeđuje. Zato kažemo: Oslobodi nas, Bože, od nasilja, oslobodi nas svake sile i moći. Samo u tebi vidimo nadu. Usprkos svemu mi vjerujemo da ti imaš moć, da se u tebe možemo pouzdati, da ćeš nas uvesti u otkupljeni svijet. Jer ti si porijeklo svijeta, ti si cilj prema kojem sve teče, jer je i ovaj čas u tvojoj ruci koja ga je odredila i koja ga oblikuje.

Naravno, kao i uvijek u svim tumačenjima, i ovdje se susrećemo s nekim posebnim mišljenjem. Neki pod ovim misle da se pod zlom, od koga molimo da nas Bog oslobodi, krije zao čovjek. Neki misle da se radi o svakoj zloj situaciji, a neki misle da je to zlo isključivo sotona ili demon. Neki opet tu misle da se tu ne misli ni na zla čovjeka, ni na zlu situaciju, ni na demona, nego je to zlo naše zle misli i naši zli nagoni. Ali ta je rasprava sasvim suvišna, jer se očito misli na oslobođenje od svakoga zla. Dakako, u prvom redu od onoga koje je najveće zlo, a to je grijeh. Sigurno je to molitva Bogu da nam pomogne u svim kušnjama koje nas mogu zadesiti počevši od napasti pa do bolesti. To je zapravo molba Bogu da nas nikada ne ostavi same jer smo slabi i trebamo njegovu pomoć.

I tako je završen Očenaš. Međutim, rano je krš­ćanstvo vrlo rano dalo toj molitvi jedan pečat. Taj pečat glasi: 'Jer tvoje je kraljevstvo, slava i moć u vjekove'. Tu doksologiju susrećemo u ranom krš­ćanskom spisu Didache (grč. Διδαχή). Vrlo je sličan završetku židovskih molitava pa nije nikakvo čudo da ga je prva krš­ćanska zajednica dodala kao neki pečat Isusovoj molitvi. Danas je upotrebljavamo u liturgiji i privatnim molitvama. Riječi ne trebaju nekog posebnog tumačenja jer su same po sebi jasne. 'Tvoje je kraljevstvo', znači da je Bog Gospodar neba i zemlje. 'Tvoja je snaga', znači ti si stvorio svijet i vodiš njegov razvoj od početka do preobrazbe. 'Tvoja je slava', znači da si tako uzvišen i veličanstven da mi to našom siromašnom sviješ­ću jedva naslućujemo.

loading...
Osmrtnice ba

Zanima te i ovo?
Mons. Vukšić novi koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije
22. January 2020.
Pridružite nam se na Viberu popup-image
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.